Pjesnici su čuđenje u svijetu i ološ u BiH
Pjesnik nema para da si kupi vjenčano odijelo, a kamo li da uzdržava ženu.
Piše: Marina Radoš
'Ti si samo ludi pjesnik', godinu dana kasnije reče mi jedan od onih koji nas smatraju ološem države.
Pa možda i jesmo ološ. I sve velike poete bijahu ološi. Koja riječ ovdje nadvladava, 'velik' ili 'ološ'?
I ovih dana, kad mojim umom vladaju samo misli o činjenici da mi najbolje ide ono čime nikada neću moći zaraditi za koricu kruha, pitam se je li u mom i poslu svakoga od vas bit da se u njemu uživa ili da se uživa u plodovima istoga?
Zašto se u današnjem svijetu ne ljubi beletristika? Pisana riječ?Zašto u našim knjižnicama gotovo da i nema članova, a knjige tipa 'Gola Istina' Nives Celzius s kioska nestaju u danu?
Mi smo društvo koje zanima kakav je u krevetu Dino Drpić, srpski mafijaši, prva postava Dinama i što piše iznad venerinog brežuljka Nives Celzijus, koja jedva da je završila srednju školu.
U redu. Zanima nas, i to sve možemo provjeriti u nekom starom broju Playboya. Zašto dozvoljavamo da nam pišu nepismeni, pjevaju gluhi i pričaju čobani?
Nek se Nives skida - to je njen posao koji podupirem.Nek Grubnić pametuje o modi - to je njegov posao koji podupirem.
Pa bi li vama bilo smiješno kada bi se netko od velikana hrvatske književne scene uhvatio poslova ljudi koji su se uhvatili njihova?Ima para u pisanju, samo što ih pokupe ljudi poput ovo dvoje navedenih, i ne zamjeram im. Daju što se prodaje, sasvim fer play.
Nestalo je vrijeme kada je svaki gimnazijalac pročitao Zločin i kaznu, Karenjinu i Karamazove. Djeca to danas sve proguglaju. I mi tu ne možemo ništa.
Guglaju se klasici svjetske književnosti, u kojima nije bit radnja, nego riječi, misli i fraze genijalaca kao što je Dostojevski.Pa zašto onda jednostavno ne guglamo i Nives?I tako se ja u petak nađoh u jednom poznatom klubu u Hercegovini. Lik koji je bio stol do moga naručio je dvije boce Jackeyja, i dvije najskupljeg šampanjca. I popio ih sa ekipom. A možda i nije. Neke dvije hiljade maraka su nestale za jednu noć.
I dan poslije se nađoh u domu jednog od najvećih umova i književnika lijepe naše (njihove), A.B.Šimića. Vrlo skromno, znala sam i otprije.
Ali prošli put me to nije tako zaboljelo. U krugu od 50 kilometara jedan je čovjek potrošio dvije hiljade maraka na bančenje, a skupina ološa koji smo se tamo našli toliko nije imala da su svi stavili na stol sadržaje džepova.
Kurve i uplašene gay mačkice zarađuju kruh u poslu istinskog intelekta, zato što mi to dozvoljavamo. Kako će biti para u književnosti kad će svatko dati 20 kn za Nives a ne za članarinu u biblioteci?
I možda će sutra dotični gospodin platiti nekom bijedniku da napiše knjigu o njegovom burnom životu i objaviti je pod svojim imenom.I možda će neko od ološa sa Susreta isto tako objaviti knjigu.
Strah me i pomisliti čija će biti čitanija.
P.S. Ako ima još koja da bi radije bila žena pjesnika nego pila Don Perignon, nek mi se javi. Osjećam se odbačenom.
www.tomislavcity.com
Dodajte Hercegovina.info među omiljene izvore