Marina Radoš: Mali, bijedni čovječe nisi vječan.

Netko drugi, nekome drugome rekao je: Ti si bila ona prava, ja sam se oženio. Ja sam kriv.

Volim te, ali htjela sam sigurnost. Nisi mi davao sigurnost.
Ne mogu te zaboraviti. Pobjegao sam tada. Uplašio sam se. - rekao je netko treći nekome trećem.

Mali bijedni čovječe, imaš 70-tak godina života. I znaš šta će ti se onda desit?
Ponit će te njih šest među ruke, uski krug plakat će za tobom koji dan, i to ako imaš sreće.
Deset godina kasnije uski krug ljudi će te možda spomenuti tu i tamo.
Pedeset godina kasnije o tebi neće biti ni traga ni glasa.

Mali, bijedni čovječe nisi vječan. Sutra te može pokupit auto u Velebitskoj i pojest će te crvi bolan za tri mjeseca.
Mali bijedni čovječe, ne vuku se godine lijeno kao kad imaš 15.
Samo ćeš se jedno jutro probuditi kao stara, umorna i ružna verzija mladog čovjeka koji je mislio da za sve ima vremena.

I zato joj odmah reci da je ljubav tvog života.
Odmah joj reci da je ona prava.
Glupačo, nećeš voljeti 84 puta u životu. Nije sigurnost tako ukusna kao ljubav.
Kukavico, prestani se bojati. Sve ono što imaš reći reci odmah večeras.
Jer znaš što?
Sutra će te ponit njih šest među ruke. Sutra. I nećeš se više nikad rodit, kužiš? Nikad više nećeš biti mlad. Nikad više neće biti prilike da joj kažeš. Nikad više neće biti prilike da mu priznaš. Nikad.

Nikad više neće biti 5.10.2015.