ISPOVIJEST PRESTRAVLJENE SPLIĆANKE 'Mjesecima me vreba, šalje mi slike spolovila, prati me, više nigdje ne idem sama

Blokiram ga, a on opet otvori novi profil. Dokopao se i mojeg broja pa mi šalje moje slike kad me vidi u gradu, primjerice, vidi me ispred kazališta ili na malom pazariću i onda me slika i te mi slike šalje.

Blokiram ga na mobitelu i on me opet gnjavi s drugog broja. Šalje mi svakakve poruke, tipa da ću biti njegova kad-tad, i onda mi pošalje rutu gdje se krećem. Poslao mi je i sliku spolovila. Više nigdje ne idem sama uvečer, a strah me je parkirati u podzemnoj garaži čak i preko dana.

Čas mi izjavljuje ljubav, a čas je bezobrazan. Mislim da me prati jer mi fotografije šalje iz kafića gdje pijem kavu, a poslao mi je i sliku gdje sam s momkom u prodajnom centru. Moj brat ga je jedan put nazvao i rekao mu da će mu slomiti kosti, ali on ne odustaje."

Sve što ste pročitali nije scenarij za film o manijakalnom progonitelju, nego svakodnevica mlade djevojke iz Splita. Ona je klasična žrtva osobe koja je njom opsjednuta i koja joj zagorčava svakodnevicu. Njezin je život postao poligon za iživljavanje u okrutnoj igri mačke i miša, a malo tko joj može pomoći, piše Slobodna Dalmacija.

U ovom slučaju radi se o vrsti progonitelja koji skriva svoj identitet i time dodatno pridonosi strahu žrtve, koja počinje u svakome iz svoje blizine vidjeti opasnost. Anonimni vrebač pazi da koristi brojeve mobitela koji nisu pretplatnički, te baca SIM bonove nakon korištenja i kupuje nove kako bi zametnuo trag.

Kada opsjeda žrtvu preko društvenih mreža, pazi da to ne radi preko svojeg računala i ide na javna mjesta s dostupnim internetom. Čeka žrtvu kraj mjesta stanovanja ili na mjestima za koja zna da tu redovito dolazi, prati je, pamti njezine navike i koristi ih kao oruđe maltretiranja.

Ovisno o ponašanju žrtve, prilagođava i svoje kontakte s njom. Ako smatra da mu se nečim zamjerila, kavom s prijateljem ili predugim razgovorom s poznanikom, postaje okrutan. Šalje uvredljive poruke, lascivne fotografije i prijeti. Ako ga nečim u svojem ponašanju oraspoloži, izjavljuje joj beskrajnu ljubav i nudi sulude načine kako će je dokazati. On nema svoj život, ona je njegov život.

Kazneno djelo "nametljivo ponašanje" uvedeno je u naš Zakon 1. siječnja 2013. godine za slučajeve u kojima počinitelj na razne načine i tijekom duljeg razdoblja uznemirava žrtvu, tako da ona osjeća strah i tjeskobu.

Pri tome je važno utvrditi jesu li počinitelj i žrtva prije počinjenja tog djela bili u vezi, jer taj podatak čini razliku između tzv. običnog kaznenog djela, za koje se može dobiti do godinu dana zatvora, i kvalificiranog oblika kaznenog djela, za koje se može izreći kazna zatvora i do tri godine. U stranim zakonodavstvima to kazneno djelo najpoznatije je pod nazivom "stalking".

Žrtve stalkera često su poznate osobe iz javnog i političkog života, a najaktualniji slučaj je progonitelj koji je uhićen doslovno na ulaznim vratima stana Jadranke Kosor. Mnogi je doživljavaju kao jaku osobu te smo je pitali koliko je potrebno snage u trenutku kad postanete meta progonitelja.

- Mislim da bi se mnogi ljudi slomili, a ja vjerojatno spadam u jače osobe te stoga mogu to i izdržati. Od početka zanimanja te osobe za mene nisam mislila da je to bezopasno. Dugo mi je prijetio, pisao, zvao me na kućni telefon, čiji je broj inače tajan. Morala sam ponekad dizati slušalicu s aparata da više ne zvoni. Nazivao je s raznih brojeva.

Kada mi je došao na vrata i kada sam vidjela da je pokrio špijunku rukom, bilo mi je jasno da je situacija ozbiljna. Trebalo mi je neko vrijeme da pozovem policiju jer sam mislila da će se umoriti i odustati. Vikala sam kroz vrata da ću zvati policiju, htjela sam da se udalji jer imam bolesnu mamu koja je bila u strahu.

Osim toga, kroz vrata ne vidite ima li oružje ili oruđe. Tog trenutka uzme vam sve ustavne slobode, počevši od slobode kretanja. Osjećala sam se kao netko u stupici - opisala nam je bivša premijerka što je proživjela.

Pitamo je koliko je uznemiruje pomisao da će se s osobom koja ju je progonila vjerojatno ponovno susresti tijekom postupka, kad će svjedočiti na sudu.

- Apsolutno mi je stresno da ću morati svjedočiti u nastavku postupka, dodatno traumatično. Trostruka sam žrtva, prvo što sam to proživjela, drugo što mislim da to nije kraj jer će progonitelj izići na slobodu, te treće da se pitam je li instruiran od nekoga. Ono što je sigurno je da se nakon tih incidenata osjećate nesigurno.

Svjesna sam da sam dodatno targetirana kao političarka, a svemu pridonosi činjenica što sam žena i živim sama. Mislim da je to jako važno u cijelom kontekstu. Dodatno sam ranjiva jer sam javna osoba te se dosta zna o mojem životu. Nikada nisam bila fobična, i u politici sam bila otvorena. Kada bi me prije novinari pitali "Čega se bojite?", rekla bih "Ne bojim se ničega, čak ni mraka!" Međutim, sada se situacija promijenila - priznaje nam Jadranka Kosor.

Za ponašanje vrebača karakteristično je da se radi o situacijama u kojima žrtva ne želi imati ili uspostaviti kontakt s osobom koja s njom pokušava ostvariti neku vezu. Najčešće je riječ o počiniteljima koji izgube realnu sliku o stvarnosti ili imaju neke oblike poremećaja osobnosti te ne žele shvatiti da druga strana ne želi imati nikakav kontakt s njima.

Postoje razni razlozi koji dovode do činjenja tog kaznenog djela, a najčešće se odnose na želju za uspostavom intimnog odnosa sa žrtvom ako prethodno nije postojala nikakva veza. Radi se zatim i o želji za osvetom zbog razvoda ili prekida intimne veze ili o želji za obnavljanjem odnosa.

Ponašanje koje sadrži elemente kaznenog djela, uz kontinuirano slanje poruka, e-mailova i pozive preko mobitela, podrazumijeva i pojavljivanje na mjestima gdje se žrtva kreće, a kod težih oblika i prijetnje da će ozlijediti nju, bliske joj osobe ili čak kućne ljubimce.

Slučaj djevojke iz Šibenika - nazovimo je Marta - koja je tijekom šest godina trpjela psihičko, te čak i fizičko zlostavljanje, pokazuje dokle su vrebači spremni ići.

- Imala sam 18 godina kad sam se zaposlila u trafici koje je on bio vlasnik. Nakon šest mjeseci otišla sam raditi na drugo mjesto te je on povremeno dolazio kod mene na posao. Bio je stariji devet godina od mene. Našla sam dečka i tada je počelo proganjanje. Uporno me je ispitivao: "Šta ti momak dolazi na posao?", a nakon nekog vremena počeo je s prijetnjama: "Ubit ću ga! Zaklat ću ga!"

Zvao me je po 50 puta na dan na mobitel. Nisam znala je li gore javiti se i slušati njegove ispade ili ne javiti se i kasnije trpjeti još gore napade i uvrede jer se nisam javila. Moja je mama razgovarala s njim i nije pomoglo. Osobe koje je poznavao javile bi mu gdje sam izašla s prijateljicom te bi došao i gnjavio me. Bojala sam se izaći vani.

Dolazio bi mi na posao, tako da sam jednom nakon 11 dana otišla s radnog mjesta zbog problema s njim. Bila sam nemoćna i izložena. Jednom mi je strgnuo naušnicu u klubu, gurnuo me i udario me glavom u nos. Prijavljivala sam sve policiji i tek nakon tog fizičkog napada bio je osuđen na deset i pol mjeseci zatvora.

Kada sam upoznala sadašnjeg supruga i nakon što je moj progonitelj kažnjen zatvorom, situacija se promijenila nabolje. Ipak, i danas strahujem od njega zbog tih šest godina pakla koje mi je priredio - iskrena je naša sugovornica, koja iz razumljivih razloga ne želi otkriti identitet.

Poslao joj 430 SMS-ova

Na području Splitsko-dalmatinske županije tijekom prošle godine prijavljeno je 45 slučajeva nametljivog ponašanja. Od početka siječnja do početka rujna ove godine prijavljena su 33 slučaja.

U jednom od slučajeva tijekom pola godine vrebač je žrtvi poslao 430 SMS-ova. Riječ je o zaposleniku koji svojoj bivšoj poslodavki, nakon što mu je dala otkaz, nije dao mira. U porukama joj je prijetio nasiljem, prijetio objavom kompromitirajućih fotografija, vrijeđao je nazivima poput "kurbetino".

Dobio je godinu dana uvjetnog zatvora uz rok kušnje od tri godine. Određena mu je sigurnosna mjera psihijatrijskog liječenja.

U drugom slučaju vrebač je SMS-ovima maltretirao žrtvu od srpnja do prosinca tražeći od nje da imaju seksualni odnos. Protiv njega je podignuta optužnica, a suđenje još nije započelo.

Većinom muškarci progone žene, ali i druge muškarce

No, osim što muškarci češće vrebaju nego žene, ima i slučajeva kada žena zlostavlja muškarca. Šalje mu stotine poruka, plače, prijeti, a sve u želji da bude s njim.

Što kaže statistika? U oko 75 posto slučajeva proganjanja, progonitelj je muškarac, a žrtva je žena. U preostalih 25 posto slučajeva pojavljuju se sve kombinacije: žene koje progone muškarce, muškarci koji progone muškarce i žene koje progone žene.

Proganjanje žrtve ozbiljan je problem koji može lako prerasti u fizičko nasilje, stoga je važno da se na vrijeme reagira. Važno je istaknuti da žrtva nije krivac za proganjanje jer ga ničim nije izazvala, posebice ako počinitelju jasno daje do znanja da ne želi ostvariti kontakt s njime.

jutarnji list