Bosanac na moru u Hrvatskoj: Evo što mi se dogodilo ove godine

more
... u ovom ili onom mjestu u Hrvatskoj loše ophodilo prema stranim državljanima ili susjedima iz regije od strane domaćina...

Skupe cijene, neljubazno osoblje po objektima, loša struktura i ružno ponašanje granične policije Hrvatske? - Što je zapravo istina od svega toga!?

Prenosimo jedno iskustvo...

- Što se tiče graničnih prijelaza sve je bilo normalno. Običan pregled putovnica, pečat i pitanje šta imamo sve od stvari. Dolazimo na naš odmor, a tamo srećemo druge Bosance i Hercegovce. Pitamo ih kako su oni prošli. Većina se složila da na graničnim prijelazima nije bilo nikakvih problema, te da niko nikoga nije pretresao do gole kože. Ako vam je pasoš istekao kao jednoj gospođi, a nije provjerila prije nego je krenula - logično da će vas vratiti.

Što se tiče smještaja, vlasnika apartmana, motela i hotela i oni su svi super. Također logično, jer im mi ostavljamo novac, a za svoj novac možemo ići bilo gdje, zar ne?!

Ni u restoranima, kafićima, tržnici, pošti nismo primijetili da nas neko gleda kao vanzemaljce i niti jednog trenutka se nismo osjećali nepoželjeno, niti suvišno. Na plaži su svi skupa i Mujo i Sakib, i Petar i Marija i Jovana, Emira i Josip. Riječ po riječ, kafa po kava ili kahva svi se na kraju sprijatelje i najvažnije razumiju
- za malu razliku od Slovenaca, Čeha i Mađara kojih je također ove godine bilo dosta i ponajviše na Makarskoj rivijeri. Oni su malo slobodniji, bučniji i itekako dobro znaju iskoristiti odmor, pa su nas Bošnjake, Srbe i Hrvate ometali u druženju uz zvuke mora, talasa i galebova.

Uvečer se dobro može razaznati tko je odakle, posebno na osnovu mobitel koncerata sa terase. Ipak, ne vidjesmo da je itko protjeran jer se opušta i zabavlja te sluša šta hoće.

Namjerno smo u pekari tražili hljeb, a ne kruh - dobili smo ga bez pola riječi, i na plaži smo tražili pečenjke, a ne kukuruz i to smo dobili, naravno za 10 kuna.

- Lijepo se provedite za Bajram, dođite nam opet i pozdravite nam Zeničane, Sarajlije, Tuzlake - rekoše sam gazde dajući nam kesu smokve da imamo za puta.

E sad, u svakom tom žitu ima kukolja? Kao i kod nas, kao i svugdje?

Doznajemo.com