Nakon smrti Krešimira I. sinovi su poveli bratoubilački rat

Krešimir I. bio je treći hrvatski kralj iz vladarske dinastije Trpimirovića, nakon Tomislava i Trpimira II, čiji je sin jedinac. Vladao je, pretpostavlja se, od 935. do 945. godine.

Evo što Rudolf Horvat o kralju Krešimiru I. piše u svojoj 'Povijesti Hrvatske':

'Ne znamo točno, kada je umro kralj Trpimir. Sigurno je samo to, da najkasnije god. 940. počinje u Hrvatskoj vladati kralj Krešimir. I to razabiremo iz imenika splitskih nadbiskupa. Ondje naime stoji zabilježeno, da su u vrijeme splitskoga nadbiskupa Ivana VIII., koji je umro god. 940., u Hrvatskoj vladali najprije Trpimir, a kasnije Krešimir. Suvremeni bizantinski car Konstantin Porfirogenet veli, da je Krešimir bio sin Trpimirov. Isti car piše, da je hrvatsko kraljevstvo bilo još na prijašnjoj visini i moći. Hrvatska je naime imala na kopnu veliku vojsku (car veli upravo: 100.000 pješaka i 60.000 konjanika), a na moru jaku mornaricu (180 ratnih ladja). Ipak nijesu Hrvati vodili navalnoga rata.

Građanski rat Krešimirovih sinova

Krešimir I. imao je sinove, starijeg Miroslava i mlađeg Mihajla Krešimira II.

Nakon smrti oca, Krešimirov sin Miroslav vladao je od 945. do 949. godine. Tijekom njegova vladanja Hrvatska je stradala u građanskom ratu Miroslava protiv svojeg mlađeg brata Mihajla Krešimira. Hrvatska mornarica je spala na 30 brodova, a konjica i pješaštvo su pretrpjeli velike gubitke.

Građanski rat je iskoristio srpski veliki župan Časlav Klonimirović, koji je proširio vlast svojeg saveza na istočnu Bosnu (oko današnjeg Sarajeva) i na neka kneštva južne (Crvene) Hrvatske. Časlava je, kao svog vazala, u tome podupiralo Bizantsko Carstvo, zbog težnje za obnovom vlasti nad hrvatskom obalom. Rat završava Miroslavovom smrću i preuzimanjem vlasti njegova brata Mihajla Krešimira II. uz pomoć bana Pribine 949. godine.

Mihajlo Krešimir II.

Četvrti kralj iz dinastije Trpimirovića donekle je obnovio hrvatsku moć i održavao je dobre odnose s dalmatinskim gradovima. Sudeći po tzv. Darovnici za Diklo, Mihajlo je upravljao Zadrom, a možda i nekim drugim dalmatinskim gradovima, vjerojatno u ime bizantskoga cara. Prvi je hrvatski vladar koji je nosio i kršćansko ime.

Krešimirova žena Jelena Slavna dala je sagraditi u Solinu dvije crkve. Crkva sv. Stjepana na Otoku služila je kao grobnica kraljeva, a crkva Blažene Djevice Marije u Solinu kao krunidbena bazilika. O njoj više u idućem nastavku serijala.

U Ljetopisu Popa Dukljanina navodi se kako je Mihajlo Krešimir II. opustošio bosanske župe Uskoplje, Luku i Plevu, te zauzeo cijelu Bosnu. Bosanski ban, vidjevši da se ne može s njim boriti, pobjegao je ugarskom kralju. Ipak, za to nema pouzdanih dokaza.

Da je Hrvatska ojačala na moru svjedoči bitka hrvatske mornarice i arapskih gusara kod talijanskoga poluotoka Monte Gargano 969. god., gdje su Hrvati 'stekli sjajnu pobjedu'.

U njegovo doba započeo je opsežan program čuvanja vladarske memorije: započelo je bilježenje vladarskih gesta.

Ban Pribina, koji je izazvao unutarnje sukobe za prijestolje koji su završili smrću kralja Miroslava, zadržao je znatnu moć za vladavine Mihajla Krešimira II., što se vidi po darovnici kralja Mihajla Krešimira II. kojom on daruje zemljište samostanu sv. Krševana u Zadru. I Konstantin Porfirogent spominje da tadašnji hrvatski ban drži vlast u tri županije: Gacka, Lika i Krbava.

Krešimir II. umro je oko 969. god., a naslijedio ga je njegov sin Stjepan Držislav.

croexpress.eu