Marin Topić: Slijepa šetnica i sarajevske bebe

Gledao sam na televiziji prosvjede u Sarajevu, te sam bio na otvaranju šetnice u Mostaru i na kraju dana mogao sam samo konstatirati da odavno nisam bio tužniji nego jučer. 18. godina je prošlo od završetka rata, a ja samo mogu konstatirati jedno, a to je da smo dva svijeta različita.

Piše: Marin Topić/hercegovina.info

Prvo ću o srajevskim bebama, pa ću se vratiti na otvaranje šetnice. Sarajevo je bar još zvanično glavni grad, i na TV 1 sam gledao tu finu sarajevsku raju koji su došli ispred parlamenta države BiH, i kao traže neki JMBG. Pošto sam ja kršćanin i katolik najbolje sam zapamtio taj dio novog zavjeta koji kaže: "Jao onome ko zavodi malene". Bolje da je oko vrata svezao mlinski kamen i skočio u rijeku nego da zavodi malene. I kada sve sagledam jasno mi je da sve što se dešava u Sarajevu je u svrhu majorizacije kršćana koji su ostali u BiH, ili ako hoćete Srba i Hrvata. Sve se na kraju svodi na to kako će Sarajevo rađati dicu, a ovi prostori gdje žive Hrvati i Srbi će tu dicu hraniti. I tako se pravi glavni grad BiH. To znači da sva politika sarajevskih begova je da preko OHR-a nameću zakone koji prave centraliziranu BiH mimo volje Hrvata i Srba i to oni konstantno rade od Daytonskog sporazuma sve do sada.

To znači da je svaki zakon po kome funkcionira BiH nametnut u korist Bošnjaka, a to vodi ka tome da se ovdje napravi islamska država. Evo i Erdogan je rekao da su Turci i ovi naši Bošnjaci jedan narod, samo su ovi što u Sarajevu prosvjeduju Erdogani, a oni koji to rade u Turskoj su pravi europski muslimani. U demokratskom svijetu ni na jednom plakatu ni u kakve svrhe se ne smije koristiti dijete i to je po svim zakonima strogo zabranjeno.

Zahvaljujući tri ambasade u BiH Bošnjacima je ovdje sve dozvoljeno, a pogotovo ovima u Sarajevu. Meni oni sa ovom politikom podsjećaju na našu braću Rome koji tako žive otkako su i došli na ove prostore. Ovdje dođe kombi, izbaci djecu i oni prose po gradu. Naša elita u Sarajevu ne može tako raditi, i lakše im je uzet dijete u kolica, okružiti parlament i napravit pritisak da se donese zakon koji će njima u ruke dati muhur. U ovom slučaju su djeca i bebe u funkciji muhura ili pečata. I to je tako, ako Bošnjacima nešto ne odgovara na ulice izađe 100 beba i njihovih baba i nana, a nama ostaje da to plaćamo. U ovoj BiH svaki političar bio on Hrvat ili Srbin čim uđe u Sarajevo na prvim semaforima mu uvale nekoliko djece da ih hrane iz proračuna. I to je ta BiH koju zagovara međunarodna zajednica.

Da ne bih puno komplicirao ja ću to jednostavno objasniti. Svi smo mi gledali Prosjake i sonove. Kada je Kikaš umro počela je djelidba imovine, i tako je i kod nas u BiH. Svi hoće da su glavni i svi hoće da je dijele. U seriji je Divac brat od Kikaša, i na kraju se on popne na krov i uzme pilu da prepila kuću sa riječima: Vi ćete se mrčiti, a ja ću vam dicu hraniti. I to je sva politika bošnjačke elite u BiH, mi ćemo praviti dicu, a vi ćete nam je Srbi i Hrvati hraniti u nekoj šatro zajedničkoj državi.

Neki dan me po prvi puta oduševila Duška Jurišić sa svojim gostima u emisiji od kojih niti jedan nije bio doušnik i kosovac. Ja mislim da sam prije toga jediji ja bio gost u toj emisiji, a da nisam radio za KOS ili Udbu. U toj emisiji Duška je napunila studio bebama, i napravila bebi bum u Sarajevu. To je dno od dna od strane međunarodne zajednice i političkih elita u Sarajevu. I dobro je Divac rekao: Vi ćete se mrčiti, a ja ću vam dicu hraniti.

Sada ću se vratiti na jadni Mostar, koji je žrtva Sarajeva, pa malo i Zagreba, pa na kraju i Beograda, ali i međunarodne zajednice. Sinoć sam nazočio otvaranju šetnice u Mostaru nakon 20 godina. Tih 200 metara je bilo nekadašnje Korzo, i ovo što sam vidio je tuga. Došli Hrvati da vide šetnicu gdje će šetati nekih 200 metara prema gimnaziji i onda se vratiti, to vam je kao da imate bazen i u jednom pravcu plivate kraul, a u drugom leđno. Sve u svemu ta šetnica ne vodi nigdje ili u slijepu ulicu. Baš sam pratio, šetnica se otvorila, klapa zapjevala i svi se vratili na svoju stranu. Ta šetnica ništa ne spaja jer to su dva svijeta različita, Hrvati i Bošnjaci i mi nemamo ništa zajedničko. Možda bi na ovoj šetnici najbolje bilo uvesti par-nepar, pa da jednim danom njom hodaju Hrvati, a drugim Bošnjaci.

Ja obožavam Mostar, ali ima deset godina nisam prešao na lijevu obalu jer me tamo ne veže ništa. Ne vežu ljude mostovi nego ljubav, a ja tamo ne vidim ništa što bi me moglo vezati. Mi sa Bošnjacima nemamo ništa zajedničko, samo živimo jedni pored drugih.

Sarajevo pravi bebe, mi šetnice. I onda ne čudi što se svake godine upišu u nas tri razreda manje, i to je upravo od onda kada nam je ukinuta samouprava i nada da imamo svoju lisnicu u svom džepu.

Mi smo svakako prvostupanjski zločinci, a naša braća Bošnjaci su najveći antifašisti svijeta kojih je 98% posto u onom ratu bilo u ustašama legijama. I sada ti antifašisti od 1. srpnja ostaju van Europe, a ja predlažem Bevandi da donese zakon kojim ćemo mi prvostupanjski zločinci svoje putovnice dati Bošnjacima da oni kao pravi antifašisti idu u Europu. Zahvaljujući mudroj politici međunarodne zajednice ovo će za 5 godina  biti Rusija, i  iz Makarske na ovim našim brdima će se  vidjeti ruske rakete, a ovo šetalište po kojem smo danas šetali opet će se zvati Lenjinovo šetalište.