Gavranuša

ena od kojih četrdeset godina, dobro razvijena, zdrava i hrabra, prava amazonka. Udala se iz Vitine u Vasaroviće za udovca. Imala je tri sina, a najstarijem od njih bilo je šest godina. Zvali su je Gavranuša.
Gavranuša je bila smještena u srednjoj sobi u podrumu, a mi u sobi južno od njezine. Između njezine i naše sobe zid je bio probušen u promjeru od 2-3 cm. To je bila "telefonska veza" između nje i nas. Kad je ona prispjela u "svoju" sobu, znatiželjno je pita jedan zatvorenik zašto je ona prispjela u zatvor. Ona glatko i potanko priča svoju priču.

- U nas u Vasarovićima nedavno sazvali konferenciju u školi. K'o kad se mora: došlo sve, i muško i žensko. Neka komisija došla iz Ljubuškog i traži od nas da stupimo u kolektiv, u zadrugu, kako li se zove. Oni govorili, a narod slušao. Na kraju nitko ne će da se upiše.

Htjeli su diskusiju, a svatko šuti. Javljam se ja za riječ i velim:
-    Moj muž star, moja djeca nejaka. Tko ce mi raditi u zadruzi?
Ja nastavila, a onaj iza stola:
-    Ti šuti, neka ljudi govore, a ne žene. Sjedi!

Ja njima velim:
-    Dobro, kad ja nemam pravo govoriti, onda ja odoh.

Ja posla van, kad za mnom sve ženske. Dok su izlazile ženske, podu i muški. Jedan za drugim i iziđu svi. Unutra je ostala samo komisija. Kad su izišli muški, netko je zapjevao, prihvatili i drugi, netko opet podvrisnuo, pa i drugi. Uz pjesmu i vrisku narod se razišao svojim kućama.

Evo, mene zatvorili i pitaju me tko me je nagovorio. Ma tko ce me nagovoriti, nisam ja luda. I kažu mi: Kaži tko te je nagovorio, pa ćemo mi tebe odmah pustiti. Kako ja mogu reci na koga kad me nitko nije nagovorio?!

Koji dan kasnije kiša je padala cijeli dan. Preko jedne litice u njezinoj sobi voda je tekla i soba je poplivala u visini barem 20 cm. Gavranuša je cucala na onoj litici i nas izvještavala o vodostaju. Predvečer netko joj iz naše sobe savjetovao da lupa u vrata pa ce doći milicija i premjestiti je u drugu sobu. Gavranuša se na to uvrijedila:
- Ja da zovem?! Ja da se molim svakoj hrđi, a ja gojim tri sina! Ne ću!

Nešto kasnije, bez poziva je došao milicionar i premjestio je u drugu sobu.

Fra Ratimir Kordić, Fratar narodni neprijatelj, doživljaji i sjećanja