Paladino nije jedini: Sile nas u penziju, a mladi liječnici odlaze

Mogao sam raditi još. Mogli smo svi mi dati još mnogo učeći mlade kolege, jer je doista šteta da se sustav odrekne svih iskustava i znanja koje smo stekli u ovom poslu. Ona su nenadoknadiva. Ispričao nam je to umirovljeni liječnik prof. dr. Igor Francetić, jedan od najpoznatijih domaćih farmakologa i dugogodišnji šef Zavoda za kliničku farmakologiju KBC-a Zagreb. I on je, kao njegov kolega, neurokirurg prof. dr. Josip Paladino, morao u mirovinu po sili zakona.

Kad govori u množini, prof. dr. Francetić zapravo misli na ostalih pet kolega, s kojima je osnovao privatnu ustanovu CEM - Centar za ekspertnu medicinu. Svih šestero su redovni profesori Medicinskog fakulteta, ali i umirovljenici za koje više nije bilo mjesta u bolnicama. Uz dr. Francetića, to su otorinolaringologinja prof. dr. Santa Večerina Volić, onkolog prof. dr. Zdenko Krajina, urolog prof. dr. Ognjen Kraus, hematolog prof. dr. Boris Labar i maksilofacijalni kirurg prof. dr. Mišo Virag.

Specijalna bolnica Sv. Katarina u Zaboku objavila je u srijedu da je dr. Paladino dio njihova tima.

- Već smo u kontaktu s dva pacijenta iz Velike Britanije koji nam žele doći i zbog međunarodnog ugleda i prepoznatljivosti prof. Paladina. On je izniman stručnjak s međunarodnom reputacijom te velikim i neprocjenjivim iskustvom. Mi takve ljude neizmjerno cijenimo i želimo u našem timu. Radi se o jednom od najboljih europskih neurokirurga. Plan nam je da našu suradnju intenziviramo i da tim dodatno ekipiramo kako bismo otvorili posebnu jedinicu koja bi se bavila neurokirurgijom glave kojom se prof. Paladino bavi - rekla nam je Jadranka Primorac, članica upravnog vijeća bolnice. Bolnica je i ranije surađivala s dr. Paladinom.

Kolege dr. Paladina koji su zbog prisilnog odlaska u mirovinu morali prestati raditi upozoravaju na to kako je to apsurdna i suluda situacija.

- Sada kad jedna srednja generacija liječnika odlazi u inozemstvo, još se više smanjuje broj učitelja. A učenje je u medicini najvažnije. Suludo je tjerati one koji mogu i žele raditi, osobito u situaciji kad nam nedostaju liječnici. Nitko ne želi sagledati generalnu, širu sliku. Ministarstvo zdravstva samo gleda na smanjenje troškova i tu je kraj priče - govori prof. dr. Francetić.

Dodaje da bi svi vrhunski liječnici koji moraju u mirovinu sigurno bili korisniji kroz četverosatni rad ili na samo jednom dijelu poslova u bolnici, nego kod kuće u mirovini.

Ovaj vrsni farmakolog u CEM-u provodi dva dana u tjednu, a zahvaljujući tomu što je Medicinski fakultet u Zagrebu uvidio da je njegovo nastavničko iskustvo iznimno važno, tamo predaje i uči studente.

Kad se spomene ime prof. dr. Miroslava Dumića, svi znaju da je riječ o vrhunskom dječjem endokrinologu i dijabetologu, dugogodišnjem voditelju Zavoda za endokrinologiju i dijabetes Klinike za pedijatriju KBC-a Zagreb. On je u mirovinu otišao 2011., odmah nakon što je napunio 65 godina. Nikad od ustanove u kojoj je radio nije tražio da ga zadrže u nekom obliku niti bi se, kaže, ikad doveo u situaciju da ih nešto moli.

- Nisu bitne godine, nego kriteriji. Koliko netko predstavlja ne samo u domaćim, nego i svjetskim okvirima. Kakva su mu dostignuća, kakav je znanstvenik. No, nažalost, kod nas takvih kriterija nema. Upravo zato su bitna vrednovanja kojih nemamo - tumači prof. dr. Dumić.

Dodaje da neki i nakon dobi za mirovinu mogu još mnogo dati sustavu u kojemu su radili. Ovaj vrhunski liječnik i dalje radi s pacijentima, ali u privatnom zdravstvenom sektoru. Profesor emeritus je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, vodi projekte, bavi se znanstvenim radom i gost je profesor na američkim sveučilištima. Zadovoljan je, kaže, jer je lišen administracije kojom se u bolnici morao intenzivno baviti. Za kolege kirurge kaže da su u znatno nepovoljnijem položaju nego liječnici ostalih specijalizacija.

- Ja mogu raditi na mnogo jednostavniji način nego oni. Vrhunski kirurzi, nakon što odu iz bolnice, zapravo nigdje više nemaju mogućnosti i uvjeta za svoj rad, poput anesteziologa, adekvatne opreme, sala... Oni moraju raditi u bolničkoj ustanovi. Ostanu li bez toga, ništa im više ne preostaje - kaže prof. dr. Dumić.

Neuropedijatar, nakon što je otišao u mirovinu, otvorio je privatnu ordinaciju, koju danas vodi njegova kći, pedijatrica dr. Martina Mikecin.

- Jako sam sretan jer mogu pomoći ljudima, a to što mi se vraćaju stari pacijenti znači da dobro radim. Sad sam u ordinaciji samo dva sata dnevno, volonterski, ali to me veseli i ne dam se još - kaže dr. Mikecin.

Zadarska županija ga je ove godine predložila za nagradu za životno djelo. Rodom iz Novigrada, tamo je nakon staža četiri godine radio kao liječnik u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Upravo iz Novigrada došao je prijedlog da se doktor Mikecin nominira za nagradu.

- Imam 45 godina, četiri mjeseca i jedan dan radnog staža. Posebna je veza koju razvijete s pacijentom, on postane dio vas i vaše obitelji - kaže dr. Mikecin.