Marina Radoš: Nasloni glavu na moje rame...

Marina Radoš, jelka, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, riječnik, duvno, Marina Radoš, Marina Radoš, vukovi, Marina Radoš, Marina Radoš, Valentinovo, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Uskrs, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, HŠK Zrinjski, Marina Radoš, mama, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Mostar, Marina Radoš, jesen, Marina Radoš, Marina Radoš, Dunja, Marina Radoš, Marina Radoš, žensko, Marina Radoš, Marina Radoš, pušenje, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, zagrljaj, Marina Radoš, žene, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Valentinovo, Marina Radoš, žena, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš, Marina Radoš
On nije volio Amulića. On joj je ponudio rame da se nasloni. I da se čitav život naslanja na njega, kada se umori.
Nema to veze sa plesom. To je preneseno značenje vječnog oslonca koje je muško rame pružalo.

Već sam pisala o tome kako je rame najvažniji dio našeg tijela. Nose nam pola života. Ali nisam pisala o drugoj polovini života, o onoj koju nose muška ramena.

(Prije nego što nastavim, da se ispričam feministici u meni: Izvini mačko što priznajem ove gadarije)
Olja se te jeseni naslonila na njegovo rame. Bilo je to prije petnaestak godina.
Danas se sa Ramenom sudara kada on izlazi iz kuće, a ona ulazi u kuću. Danas Rame spava u drugoj sobi i miriše na jeftine parfeme nekih drugih žena. Danas se Olja naslanja na Rame samo na fotografijama koju šalje rodbini u Kanadu. Danas je Oljino Rame samo hladni kamen na kojem se ne može spavati. Koje se ne grli. Koje se ne ljubi.
''Nasloni glavu na moje rame'' često svira u njezinoj kući. Kad ostane sama, gleda snimku svadbe, i pita se gdje je nestao taj čovjek.

Ivani je mrvicu lakše.
Oni nisu ni stigli do prvog plesa, iako su davno dogovorili dotičnu pjesmu. On i njegova supruga su plesali na ''Lutku'' od S.A.R.S-a prošlu subotu. Ivanino Rame je pružilo ruku na raspelo i zavjetovalo se nekoj drugoj ženi. Na Ivanino Rame naslonit će se i bebica, za Božić. Čula je da je žensko.
''Nasloni glavu na moje rame'' kod Ivane svira po cijeli dan dok ona plače. Proći će je valjda dok se mala rodi. A, možda i neće.

A Marijino Rame je zaspalo, prošle godine, na onkologiji u Mostaru na Bijelom Brijegu.
U 07:05 ujutro.
Bila je naslonjena na njega čitavo vrijeme. Njegove su suze kapale kao voda iz bedra Isusa Krista po Marijinoj kosi. Nije se mogao ni micati ni govoriti. Ali, osjećala je da je čuje dok mu ona govori. Kaže, na trenutak se nasmijao kada je čuo pjesmu. Doktori su branili muziku, ali Marija se nije obazirala.
Svirala je ''Nasloni glavu na moje rame'' pet puta to jutro. A on je samo nečujno plakao, omamljen morfijem i mirisom vanilije iz raja. ''Tko će moju Mariju sakriti od lovaca kada moje rame istrune u hladnom grobu?''
U trenutku smrti dvometraš je imao 53 kila, 530 neostvarenih želja i 5300 maraka kredita.

Ma lako je bolan ne imati Rame za nasloniti se.

Teško je kad se navikneš na jedno. Kad se ne jedno naćuliš toliko da ostane otisak tvoje glave na njemu kao na jastuku. Teško je kada tvoje Rame nestane. Kada se samo sudara sa tvojim pri izlasku iz kuće. Kada se naglo izmakne pa lupiš glavom od pod. Kada shvatiš da je istrunulo. Da ga više nema. Da ti ostaju samo tvoja mala ženska ramena koja teško podnose velike križeve...

Marina Radoš/Boboska.com