FOTO  Fratri kod Cigana

Od mnogih sam dobio odgovor da su „Cigani" svuda oko nas. No, zanemario sam tu karakternu predrasudu o Ciganima i uputio se do njih. Moj suputnik bio je gradački župnik fra Ivan Landeka. Pitali smo u trgovini djevojku prodavačicu zna li ona gdje su Cigani u čuđenju je slijegala ramenima. Nismo odustali od potrage.

Kad smo ugledali veliku površinu sa smećem nazirale su se male drvene nastrašnjice. To su kao ciganske kuće. Oni ih zovu čerge. Smeće se prostire na oko 500 metara površine. Tu dovoze smeće iz Tomislavgrada. Cigani su se tu nastanili kao bi prebirući smeće živjeli. Ono što je nekima smeće, drugima je izvor života!

Srdačno smo naše domaćine, koji nas nisu očekivali, pozdravili. Kazali smo im da smo katolički svećenici. To im je bilo drago čut. Za početak smo im udijelili malo čokolade. Rado su se osladili. S njima smo razgovarali. Otvoreni su za susrete. Uveli su nas u svoje nastambe. To je za nepovjerovati kako tu uspiju preživjeti. Smeće i smrad nesnosno zaudaraju. Muha i kukaca ima da se ne može usta otvoriti. Puno su nam pričali kako se teško preživljava. Nemaju ništa ali bili su veseli, opušteni. Oni ne razmišljaju o struji, vodi jer je to za njih pusti san.

Uz Rome su tu i dvojica Bošnjaka iz Zenice Sanel i Šemso. Oni su također izgradili svoju čergu i tu žive i od prikupljena smeća prehranjuju obitelji. Jedan od njih je doživio tragediju: žena mu umrla a on je othranio dvoje djece. Ponosan je na njih. Kako je samo s oduševljenjem o njima pričao dok je odijevao nekakve čizme koje su šuplje sa svih strana.

Tako smo puno toga začuđujućega vidjeli. Smeće nije uvijek smeće, niti su ljudi svugdje isti ljudi. Neki su očito, ne svojom krivicom, ljudi ne drugoga nego desetoga reda! To nije dobro da je tako. I na kraju nije na odmet nadodati da im se fra Ivan Landeka tako dopao svojim stavovima da su ga predložili za svoga vođu - ceribašu! I na rastanku jedna žena ciganka viče: "Ajde bolan kad drugi put pođeš donesi mi jednu lijepu haljinu pa da i ja budem dama!" Obećao sam joj i krećem u potragu za haljinom!

Vraćajući se kući stalno mi pred očima bijaše to kako oko naše škole vidim bačenu hranu, sendviće, nepopijene sokove itd. Bijaše mi pred očima i majka koju su djeca ražalostila jer nisu htjeli pojesti što je ona skuhala! Gdje žive ono „Cigani"?

frama-posusje.com