Priče iz Hercegovine: 510 metara u grotlu vrela Bune

...će zaroniti, prisjeća i na dio prethodnih ekspedicija koje su tu ronile, ali će opisati i ambijent u kojemu se vrelo nalazi, pompu koja ih je pratila te svojevrsne emocije na koje se rijetko nailazi u ovakvim, posve stručnim literarnim prisjećanjima.

Nikada, ni prije ni poslije ove ekspedicije, u vrelu Bune, drugog po snazi po vodenoj izdašnosti među kraškim vrelima Europe, nije se otišlo dalje i dublje. Prije ove ekspedicije izgubljen je jedan ljudski život, a poslije nje još jedan. Oba Francuzi, oba iz Marseja. Evo što pišu o svom povijesnom iskustvu:

Put u nepoznato

"Osim što snabdijeva vodom grad Blagaj, izvor Bune je, prije svega, muslimanima važan kao mjesto za hodočašće. U blizini ulazne kapije nalazi se Tekija, vjersko zdanje u kome su pohranjene relikvije i gdje se posjetioci mogu pomoliti pijući "najčistiju vodu na svijetu". (Autor ovu izreku stavlja u navodnike, jer ju želi točno citirati, i stvarno se tako govori u Blagaju, a Francuzi, budući da rone posvud po zemaljskoj kugli, daleko od bilo kakvih zagađenja, vjerojatno često slušaju slične izreke, pa ju možda i zato stavljaju među znake navoda, op. D. M). Neposredno nakon našeg dolaska, shvatili smo dvostruku važnost ovog mjesta, istovremeno s kulturnog gledišta i što se tiče snabdijevanja vodom. Tijekom cijele misije potrudit ćemo se poštivati ovaj prostor, njegove posjetioce i podijeliti naša otkrića sa očevidno jako zainteresiranom publikom. S minimalnim protokom procijenjenim na 4m3/s, za vrijeme bujanja rijeke, protok može porasti do 300 m3/s. Posljedice na opremu koju su instalirale ranije ekspedicije su očevidne. Ulazna kapija promjera 6 m x 20 m daje izravan pristup sifonu 1. U njegovu vodenu masu prvi put zaronili su 1973. godine Claude TOULOUMJIAN et G. FRANZIA KISS. C. MILNAR i M. KRASOVEC (tim slovenačkih ronilaca), prešli su 1984. godine S1 (90 M, -16 m) i otkrili gornju galeriju kao i početak S2. JP GUARDIA je 1996. godine prešao također S1 ali se onda vratio.

Michel GUIS 1999. tokom ekspedicije FFESSM prolazi S1, istražuje suhu galeriju i ustanovljava da se radi ustvari samo o hodniku koji vodi u S2 (30M, -4m). On prodire u S3 i istražuje ga na 285 M (dubina 40 m). Ekspedicija FFESSM 2000 (pogledaj Fil br. 8) omogućuje Michelu GUIS i Marcu RENAUD pretragu S3 na 380 M (dubina 55 m). Istraživačka misija FFESSM organizirana 2001. godine (pogledajte Fil br. 10) omogućuje Michelu GUIS (eh tako je, opet on) nastavak istraživanja S3 duž nekoliko metara i doseg dubine od 68 m. Istraživanje se završilo u jednoj velikoj sali ispred pješčane nizbrdice koja je vodila u nepoznato (ništavilo). U sastavu istraživačke ekipe Buna 2005. nalazio se Michel GUIS, Marc RENAUD, Olivier ANDRE i Gerald BEYRAND, a njena meta je nastavak istrage S3. (...)'' Jedan iz ove ekspedicije, Olivier Andre, utopit će se u ovom vrelu 2008. godine, kao da mu je bilo suđeno zauvijek ostati zarobljenim u toj mističnoj ljepoti, a policija se tada javnosti obratila kratkim priopćenjem: "Francuski ronilac Andre Olivier iz Marseillea utopio se u četvrtak na izvorištu rijeke Bune u mjestu Blagaju kod Mostara, potvrdila je u petak dežurna tužiteljica Hercegovačko-neretvanske županije Sabina Beganović. "Dvojica ronilaca trebala su se naći na ranije određenom mjestu, no Olivier se nije pojavio. Budući drugi ronilac više nije imao kisika, vratio se na površinu i opet zaronio. Zaronio je prema Olivieru i pronašao ga na dnu izvora", rekla je tužiteljica Beganović. Njegovo je tijelo tek u četvrtak kasno navečer pronađeno i izvučeno iz vode. Olivier (44) je zajedno s kolegama istraživao dijelove podvodne špilje na izvorištu rijeke Bune na dubini od 80 metara..'' Kraj jedne strasti, još jednog mladog života. Ova tužna opaska posvećena je njemu, a ne znam jesu li Francuzi istražili njegovu smrt, kako su istražili smrt Christophera Lajouxa, 2002. godine o čemu su ostavili zapis koji ću vam svakako prezentirati. Ali, neka sada dečki rone:

(...) Prvi dan bit će posvećen osiguravanju galerije što dalje moguće. Michel i Gerald polaze prvi. Izlaze iz S1 i osiguravaju dio S3. Marc i Olivier ih zamjenjuju ali se vraćaju na 50 M od krajnje stanice. Bilanca prvog dana je prilično zadovoljavajuća. Olivier i Gerald smatraju da je to dobar početak susreta sa čudovištem. Što se tiče Michela i Marca, oni su jako dirnuti, ispuštaju nekoliko suza u kamionu na povratku u hotel. Međutim, nakon tog prvog ronjenja, suočeni smo s dvostrukom neizvjesnosti. U jednu ruku, dimenzije S3 ne odgovaraju masi vode koju pruža izvor. S druge strane, struja koju smo ustanovili u S1 (bogatih dimenzija) je prilično jaka dok je skoro nepostojeća u S3. Struja je prilično moćna u uskim dijelovima, ali ova vodena masa se ne može uporediti s onom koju smo konstatirali u S1

Naredni dan pada odluka da organiziramo istraživačko ronjenje u S3. Tokom noći, jako nevrijeme i obilne padavine poremetile su nam san. Puni smo sumnji što se tiče vidljivosti i struje. Najzad Olivier zaronjava uz pomoć Michela i Geralda. Olivier izjavljuje:

"Vidljivost nije poremećena zbog oluje... uh (uzdah olakšanja). Upućujem se u S3, radi se o mom premijernom ronjenju u Bosni. Dvadeset dvije minute nakon mog polaska, evo me na posljednjoj stanici koju je ustanovio Michel. Morao sam ponovo postaviti 20 posljednjih metara užeta koje je odnijela bujica i izgubio vremena. Nalazim se na -68 et galerija izgleda široka 5 do 6 m. Upućujem se prema pješčanoj nizbrdici na kojoj se nalazi nekoliko stijena. Vrlo brzo, nizbrdica nestaje i nagib se smanjuje. Galerija se proširuje i započinje zavoj na lijevo. Ogromna stijena od oko 30 do 40 kubnih metara donekle začepljava prolaz. S desne strane moguće je proći također. Zaustavljam se i vezujem uže. Vrijeme je isteklo. Odmotao sam 50 m, vidljivost je viša od 8 m, dubina je -75 a pravac 60°. Ispred mene otvara se prostrana sala. Nalazim se u uskom prostoru i ne mogu pravo ocijeniti njenu veličinu, ali zacijelo je ogromna. Sljedeći ronilac će se nasititi. Povratak bez problema."

Priviđenja

Gerald govori: "Prilično neodlučan, evo me u "u pravcu sjevera" što bi rekli Marseljci (stanovnici Marseilles). Topografski podaci označuju nisku točku na -27, odlučujem je dostići, a zatim se uspeti duž zidova. Da je strmo, strmo je, ne može strmije. Kad sam stigao do -20 našao sam se preko puta jedne velike ploče. Ogroman prostor, bez struje, iznenađen sam jer je stijena ustvari jedna sala. Vjerovatno sam još u jezeru S1. Nastavljam po toj ploči nekoliko metara i primjećujem da je ploča sve bjelja i bjelja. U glavi mi se počinju rojiti ozbiljne sumnje o poziciji gdje se nalazim u toj sali jer mi se sve više priviđa da imam strop nad glavom. Zaronjavam uspravno i najzad nalazim struju. Mjesto uopće ne liči na "poznati" Sifon br. 1 a dubina na najnižoj točki označena na topografskoj karti je više nego dostignuta. Vidljivost je mnogo bolja (otprilike 10 m). Svjetlost moje HID svjetiljke (high intensity discharge lamp = vrsta lampe koja ne radi na struju nego ima nekakav plin unutra, opaska prev.) savršeno se odbija o glatke stijene. Silazim na -45 (skoro vertikalan) povučen strujom koja je tako silna da odlučujem poći s nogama sprijeda. Ukotvljujem se što bliže mogu. Uže neće dugo izdržati u toj struji, trebam ga presjeći. Dižem u jednom trenutku glavu i shvatam da su dimenzije sale oko 10 X 10, pravac 330. Izgleda da se radi o nekoj vrsti bunara. Moja namjera je bila pomoći, moja misija nije prvotno bila otkrivačka. Zaustavljam uže i počinjem se peti. Na oko -30, struja me nosi toliko na desnu stranu da se moram hvatati rukama. U tom času, nema sumnje, eto odakle stiže voda. (Razdaljina prevaljena od površine iznosi 70 m). Dok sam na među-stepeniku za dekompresiju, mislim na to kako je ustvari nevrijeme stiglo u dobar čas. U uvjetima normalnog protoka, ova etapa bila bi previđena." Jako uzbuđen, Gerald izlazi objašnjavajući Michelu što je upravo otkrio. Michel iznenađen, opčinjen otkrićem, želi se i sam uvjeriti. Spušta se do -51 ali se zaustavlja u jednom uskom tjesnacu koji mu ne dopušta prolaz. Izlazimo, zadovoljni smo ishodom: 50 m u Sifonu br. 3, sa očevidnom mogućnosti nastavka i novi polaz u S1.

Drugi dan:

Odlučujemo organizirati ronjenje u "novom" Sifonu 1. Gerald, optimista, priprema zaronjavanje u zoni na -100. Marc silazi prvi i polaže uže do -50. Jake sumnje pak imamo na račun struje. Ako je postojanje tjesnaca na -50 potvrđeno i ako se nastavi nabujani tok, onda će napredovanje biti jako teško, skoro nemoguće. Na koncu, taj prolaz je samo jedan i sala poprima njene početne dimenzije. Bunar se spušta do -72 a na njeg se nastavlja vodoravna sala koju ćemo istraživati na 80 m. Marc i Gerald polaze prvi. Gerald se spušta u vodu sa samo jednom zamisli u glavi: slijediti struju. Protok od skorašnjeg nevremena se smanjio i treba ga po svaku cijenu ponovo pronaći. Gerald govori: "Prije nego stignemo na krajnju stanicu, treba slijediti zid s desne strane. Pri silasku, struja dolazi odatle.

Glavna meta

Kad sam stigao do moje prošle zadnje stanice, jedna ogromna stijena - za koju sam mislio tijekom mog prvog spuštanja da se radi o jednom od zidova sale - mi se čini sumnjivom. Ukotvljavam se na glavno uže i odlučujem da napravim mali izlet okolo. Ponovo nalazim struju u jednoj sali dobrih dimenzija skoro vodoravnoj (polukrug prečnika od 6 do 8 m) i odmotavam još oko 80 m, niska točka -78, zaustavljanje na ničemu). Vraćam se na autonomiji, jer je napredovanje protiv struje smanjilo moj kvadri 20 na nulu (ne razumijem ovaj ronilački žargon, ali očigledno ronilac riskira, opaska prev). Marc me sustiže na stepenicima za dekompresiju, drag je i nudi mi njegovu uobičajenu potporu. Pričamo jedan drugom brojne viceve tako da moram ostati dulje na dekompresiji. Osjećam se ipak nezasićen, tužan i razočaran jer nisam skroz dobar za ovaj tip ronjenja. Dok se Gerald uspinje, Olivier kojem pomaže Michel, roni u S3. Olivier dostiže njegovu prethodnu zadnju stanicu i odmotava još 80 m. Sala se nastavlja u istom procijepu sa istim dimenzijama. Istražili smo S3 na 510 M. To je kraj naše istraživačke kampanje na Buni. Rezultati su obećavajući. Dvije mreže, u različitim pravcima, ostaju za istraživanje i nadamo se mogućnosti bliskom nastavku. Buna će nam biti glavna meta tijekom budućih kampanja (...)"

Hvala za priču, Touloumijan. I za to što trideset godina roniš ovda! Svakako nam javi ako ovom čudesnom vrelu posve razotkrijete tajne...

Piše Dragan Marijanović/oslobođenje