Preminuo legendarni mostarski ugostitelj Žarko Žara Vlaho

Mnoge je obavijest o njegovoj smrti šokirala jer unatoč godinama Žara se osjećao dobro i vodio je aktivan život. Nije bilo dana da ga niste mogli sresti u Gradskoj kavani na Rondou, u koju je godinama redovito svraćao i sa svojim društvom provodio jutarnje sate, zatim bi napravio krug do Titova mosta te se vratio natrag na Rondo. Iza podne bi svratio u restoran 'Rondo'. Tu se okupi ekipa od njih sedam-osam - Žara Vlaho, Bruna Repar, Jakov Pehar... i tako svakodnevno provode sate u druženju.
Stariji poznavatelji prilika u Mostaru za Vlahu kažu da je svojevremeno bio najbogatiji čovjek u gradu. Što god je otvorio ili pokrenuo, to je odlično radilo. U svemu je bio prvi. Šezdesetih godina je otvorio 'Tri platana', što je tad bio prvi privatni restoran. Na njemu je u startu zaradio ogroman novac. Ubrzo se prebacio i na građevinu, pa imao tvrtke po Njemačkoj, Austriji, gradio je diljem Europe. U Mostaru je vozio i prvi BMW, davne 1970. godine, a nešto kasnije otvorio je i čuveni restoran 'Kod Vlahe' koji se nalazio uz samu Neretvu. Nije bilo poznatog i priznatog Mostarca da barem jednom nije svratio "Kod Vlahe".

Pričalo se o restoranu

Cijeli je Mostar te godine pričao o restoranu. To je bilo nešto novo u to vrijeme. Sedmero-osmero janjaca se dnevno okretalo. Nikad ni gram mesa nije ostao. Imao je stalne mušterije, privremene, turiste, sve je bilo puno. Imao je veliku terasu od 250 - 300 mjesta. Radilo je 25 ljudi. Nije mogao 'osvojiti od posla', dnevno je prodavao čak po 1500 bureka.
Redovito su se kod njega hranili poznati Mostarci, slikari kao što su Ico Voljevica, Jusa Nikšić, pa onda nogometaši Veleža iz tog razdoblja. Dolazili su Jole Musa, Sula Rebac, Bruno Repar, Duško Bajević i Kulje Vladić... Vlaho je bio uvijek u društvu sportaša, uvijek uz Veležove igrače, iako nikada nije bio profesionalni nogometaš.
- Pokojni Braca Hadžiosmanović je stavio mene i mog prijatelja u Upravu. Pomagali smo koliko smo mogli. Mislim da je Velež tad bio u samom vrhu nogometa Jugoslavije. Sjećam se dosta tih utakmica. Kod mene su bile organizirane i Veležove večeri. Voljeli smo i mali nogomet, imali smo ekipe, po cijeli da bismo igrali iza Gimnazije, na Kantarevcu. Ja nikada nisam imao svoj neki interes u Veležu, ali to je bila moja ljubav, uvijek sam bio tu spreman pomoći, kazao je Vlaho u posljednjem intervju za naš list. Vlaho je bio toliko cijenjen i poštovan u Mostaru da je imao i svoj stol u hotelu 'Bristol'. Bez obzira bio tu ili ne, stol ga je čekao.
Kako mu je posao 'cvjetao', ubrzo kupuje i veliku kuću na Rondou s dva trosobna stana, u kojoj je do smrti živio sa suprugom Mirom. Iza njega su pored supruge ostala dva sina, Dino i Nino.

Pokop u srijedu

Posljednji ispraćaj će biti u srijedu, 6. ožujka u 14 sati ispred mrtvačnice "Bijeli brijeg", a pokop će se obaviti na rimokatoličkom groblju Masline, gdje će Vlahu na vječni počinak ispratiti zasigurno brojni građani koji su ga poznavali i bili dio njegovog života.

dnevni list