Mostar dan nakon Antinog odlaska na Stari most

Mostar, Mostar, Mostar, turizam, destinacija, Mostar, vaki, grad, Mostar, dan, stanje na cestama, stanje na putevima, AMS BIH, Ljubo Bešlić

Srednjoškolac Ante rekao je u kamere što misli o životu i suživotu u svom rodnom gradu i odjednom je postao senzacija u medijima. Teško je sada nabrojati i citirati što su sve napisali o Antinom istupu i kako su momka etiketirali zbog istupa u jednoj, do tada potpuno beznačajnoj emisiji koja nije privlačila pozornost javnosti.

Petar Zrinski/HERCEGOVINA.info

Nakon njenog prikazivanja mnogobrojni internet portali požurili su prikovati jednog srednjoškolca na stup srama samo zato što je iskreno rekao što misli o životu u Mostaru. To što svakodnevno naši mudri političari govore mnogo gore stvari nikoga nije briga, i jedan maloljetni momak je postao problem grada i države u kojima ništa ne funkcionira.

Zar je moguće da jedan momak iz Mostara nije posjetio Stari most pitali su se razno razni kolumnisti na portalima koje ne posjećuju ni oni koji ih debelo finansiraju. Nevladini sektori i razno razne organizacije došle su na svoje i ovo im je bila prigoda da opravdaju razloge svoga postojanja.

Mostar se opet podijelio. Jedni su osuđivali Antu, drugi su ga pokušali opravdati. Sijevale su kolumne, pale su teške riječi, a među najglasnijima su bili oni koji nemaju nikakve veze s Mostarom. Pojavili su se tekstovi koji opisuju behar, Neretvu, bašče i avlije, ljubav i zajedništvo...

Pišu nama mnogi kako je to u našem gradu, valjda su se našli pozvani objasniti ljudima iz Mostara da su rođeni i da žive u gradu koji ne poznaju. Sami urednici sporne emisije nemaju nikakve veze s Mostarom, pa zašto onda ne bi o Mostaru pisao neko tko tu i tamo naiđe u grad na Neretvi?

Nakon svega ode nam Ante i na Stari most. Eto bilo mu je ugodno, popio je i kavu. Sve su to lijepo propratile kamere iste emisije koja je stvorila slučaj gdje ga nije bilo.

Evo jutro nakon toga otvorio sam prozor svog stana koji je u centru Mostara i vjerujte nisam primjetio nikakvu promjenu. I dalje naši umirovljenici prebiru po kontejnerima tražeći zalogaj kruha. I dalje su naše ulice pune rupa i automobila čiji vlasnici upale sva četiri da bi otišli po cigarete i dnevnu ponudu.

I dalje je Mostar podijeljen grad u kome se na jednoj strani naplaćuje parking, a na drugoj ne. Tu su i dalje dvije pošte i dvije elektroprivrede. Pitam se da li bio pravi Mostarac kada bi počeo plaćati struju i telefon jedima i drugima???

Pitam se jesam li ja sanjao priču o Anti ili sam možda neka vrsta modernog medvjeda koji je prespavao dvadesetak godina. Da li sam možda zaspao u jednom, a probudio se u drugom gradu?

Mostar jeste grad slučaj, to nema nikakve sumnje. Mostar prave gradom slučajom oni koji šute o Sarajavu, Bugojnu, Kraljevoj Sutjesci ili bilo kojem drugom gradu u BiH o kojima ne smiju pričati i pisati. Mostar prave gradom slučajom i oni koji su ga doveli u nepravedan i drugačiji položaj od svih drugih gradova u BiH. Mostar prave gradom slučajom novinari kojima i jeste primarni zadatak napraviti slučaj gdje ga nema, i tako skrenuti pozornost sa stvarnih problema kojih je ova država i više nego puna.