Mostar: Čitav dan potrage za utopljenikom izgubljen jer se kasnilo sa zahtjevom

... ogoljela je neuređenost države u oblasti spašavanja jer je došlo do tragične situacije gdje za mladićem čitav dan nitko od ronioca nije išao u potragu jer su nadležni između sebe prebacivali odgovornost i prema riječima jednog od naših sugovornika, „sastančili".

Nitko nije tragao

Zbog nagomilanih problema nevladine spasilačke službe su morale više od pola dana čekati da im se pošalje zahtjev za potragu koji je stigao tek u popodnevnim satima pa je prava potraga s čamcima i roniocima za utopljenikom, mogla krenuti tek jučer ujutro.
Podsjetimo, tijekom srijede na rijeci se nije mogao vidjeti niti jedan spasilački čamac ili ronilac, a jedini koji su na dan nestanka mladića ranije iole tragali za Barišićem bili su policajci koji su samo mogli patrolirati duž mostova nizvodno u Neretvu. Tako su se ispočetka u medijima mogle vidjeti samo fotografije usamljenih policajaca kako s ograda mostova nadziru Neretvu i čekaju hoće li negdje u vodi ugledati mladićevo truplo.
Tek jučer ujutro su na Neretvi konačno osvanuli ronioci i spašavatelji.
"Nitko nije jučer (op.a srijeda ) tragao za mladićem, čitav taj dan je potrošen na prebacivanje odgovornosti, tek danas se krenulo s potragom po vodi, mi smo sada obavili brze preliminarne potrage, one nisu dale rezultata, potragu nastavljamo", potvrdio nam je jučer Goran Mitrić, potpredsjednik Interventne spasilačke službe Mostar koji je od četvrtka ujutro na Neretvi vodio ronilačku potragu za nestalim studentom.
Do zaključenja ovog teksta ronioci nisu uspjeli pronaći utopljenog mladića.
Mitrić je naveo i da bi se konačno trebalo utvrditi tko je nadležan da reagira u ovakvim slučajevima.

"Ne bih ja rekao da je sva odgovornost na Civilnoj zaštiti, mi imamo gradsku, županijsku, federalnu Civilnu zaštitu, policiju i tužiteljstvo, oni su prebacivali odgovornost jedni na druge. Postoji i problem jer nema ronilačkog odjela u MUP-u, samo ja i jedan kolega smo obučeni, mi smo godinama tražili da se uredi ronilačka postrojba u MUP-u, ali to nikada nije urađeno, to je problem o kojem sam ja godinama govorio, više nema smisla niti spominjati", rekao je Mitrić, dodavši da on i njegov kolega iz policije sudjeluju u potrazi u funkciji nevladinog osoblja, a sutra moraju ići na svoj posao u MUP-u te je postavio pitanje; "Tko će sutra tragati".
Govoreći s funkcije potpredsjednika ISS-a on je rekao kako ISS ima korektan odnos s Civilnom zaštitom na županijskoj razini, da su im čak iz te službe pomogli oko nekih projekata da dobiju spasilačku opremu, ali da zapinje s Civilnom zaštitom na gradskoj razini.

Problemi s institucijama

Slično je rekao i Zdenko Marić iz Saveza Gorskih službi spašavanja u BiH koji tvrdi da Civilna zaštita uopće ne poštuje ugovore koje je potpisivala s gorskim službama spašavanja, ali je spomenuo da s županijskom Civilnom zaštitom imaju korektan odnos, dok gradska ne poštuje nikakve obveze što je, kako kaže, jedinstven slučaj.
Jučer je rekao kako on samo može naslućivati zašto je službenim institucijama trebalo toliko vremena da se pošalje najobičniji zahtjev da se spasilačke službe uključe u potragu za utopljenim studentom u Mostaru.
"To je državni problem. Oni ne znaju tko treba reagirati, zato smo mi tražili zahtjev, jutros su naši ljudi u terenu. Zašto im treba toliko da pošalju zahtjev, to ja mogu samo naslućivati, zašto se ne reagira na najobičniji incident. Gradska civilna zaštita se ograđuje zbog nekih paragrafa, birokracije", objasnio je on, te podrobno govorio o tome kako se napokon nešto mora promijeniti u sustavu da do ovakvih situacija više ne bi dolazilo. Podsjetimo, nevladine spasilačke službe zasad iznose najveći teret u ovakvim i sličnim intervencijama, no državna podrška izostaje, a da se jučerašnja tužna situacija mogla i očekivati pokazivale su i neke izjave iz GSSuBiH koji se proteklog mjeseca žalio kako su njihovi spašavatelji izmoreni.
Zdenko Marić je rekao kako su 20 dana tragali u Međugorju za nestalim talijanskim svećenikom, da su se u svakom smislu istrošili, da potrage više ne mogu financirati iz svojih privatnih džepova, te je skoro zavapio; "Vjerujte da nemamo više za život". Napomenuo je također kako se oni uvijek odazivaju na poziv, a i u srijedu bi nevladini spašavatelji izišli na teren da su postojale indicije da je mladić živ, što potvrđuju izjave Zorana Vlahe iz ISS-a Mostar, ali i Zdenka Marića koji je rekao kako u takvom slučaju ne bi ni sekunde dvojili.

"Da se radi o trenutačnom spašavanju, mi bismo odmah reagirali, to javnost zna.
Međutim, sada se radi o potrazi za utopljenikom koja može trajati i po sedam dana, a svi naši članovi imaju svoja radna mjesta i obveze", objasnio je Vlaho u srijedu zašto su nevladini spašavatelji u srijedu čekali službeni zahtjev od strane državnih institucija. Iz nevladinih spasilačkih službi već neko vrijeme stižu žalbe da je dosadašnji sustav neuređen i inertan te da ovako više ne može funkcionirati, a žale se na institucije koje ne ispunjavaju obveze prema njima.
Spominjali su kako su ih dosad iz institucija često izigravali, a moglo se čuti i kako ih hvale kada odrade neku vrijednu akciju, a kasnije ih lagano zaboravljaju te su postali ogorčeni.

"Kada je nedavno bila akcija u Grabovici, gdje su spašavatelji više službi izvukli automobil i stradale ljude iz jezera, tužiteljica je govorila da pošaljemo račun za intervenciju. Rekla je; To što vi ljudi radite, to je čudo. Poslali smo račun Tužiteljstvu i evo ništa, još čekamo", spomenuli su naši sugovornici iz gorskih službi kakav je odnos pojedinaca u državnim službama prema njihovim spašavateljima. Spominju i kako imaju ogromne troškove zbog kojih moraju tražiti promjene. "Tijekom ove potrage za nestalim svećenikom u Međugorju nama je specijalna policija došla u pomoć i tada su poderali dvoje čizme i hlače i odmah napravili problem, a sve im to država plaća. Koliko mi poderemo hlača i čizama pa nas nitko ne pita, goriva potrošimo, potroše se i boce s kisikom, oprema se potroši", govore iz nevladinih spasilačkih službi, a Zdenko Marić je spomenuo kako njihov HGSS Mostar mora mjesečno samo na svoje spasilačke pse izdvojiti tisuću maraka.
"To nisu psi da se mi njima šećemo po gradu, to su psi koje šaljemo u teren koji traže i spašavaju ljude, od hrane, cijepljenja, sve to nosi troškove, mi na te pse potrošimo 1000 km mjesečno", nabrajao je Marić kakve sve probleme imaju s financiranjem u gorskim spasilačkim službama.

"Evo naši GSS-ovci u privatnom aranžmanu očiste Mepas, za to dobiju neki novac za troškove, a kada su u pitanju prave akcije spašavanja, državne institucije ne ispunjavaju obveze prema njima", pobrojao je brojne slučajeve koji ilustriraju odnos institucija prema spašavateljima.

Naveo kako smatra da bi država ovaj problem mogla zakonski riješiti slično kao u Hrvatskoj gdje su gorski spašavatelji zakonski zbrinuti, ili kao u Crnoj Gori ili u Srbiji gdje imaju državne spasilačke službe te tvrdi kako je i u BiH došlo vrijeme da se proračunski zbrinu ljudi koji diljem zemlje spašavaju ljude. Naveo je i kako to za državu ne bi bio velik trošak. "Gledano prema ostalim troškovima pojedinih ministarstava i određenih institucija, to nije velik trošak, ali za pojedinca je to velik trošak", naglasio je on.

Dnevni list