FOTO  Damir Beljo : Posjet Internacionalnoj privatnoj gimnaziji Mostar

...gdje je s učenicima razgovarao o svojoj svakodnevnici te svemu što ga čini sportašem kakav on danas jest. Učenici su pokazali veliko zanimanje za ono što je „Bombarder s Neretve" imao za reći.

Beljo se dotakao i toga da se njegovi uspjesi nisu odrazili na ulaganje u infrastrukturu te da pripreme uglavnom provodi u Njemačkoj u kampu kod svog prijatelja Ivana Dijakovića. Osvrnuo se i na svoje treninge: „Ponedjeljkom i utorkom treniram dva puta dnevno, kao i četvrtkom te petkom. Srijedom i subotom imam jedan trening, dok je nedjelja dan odmora. Najdraži su mi oduvijek bili sparinzi, no sada se fokusiram više na tehniku jer je ona potrebna na ovoj razini na kojoj sam danas."

Belji nije uvijek bilo lako. Za profesionalni boks se odlučio onda kada je dva puta propustio nastup na olimpijskim igrama zbog toga što Boksački savez BiH nije uspio osigurati odlazak na posljednji kvalifikacijski turnir.
„Hvala svima koji su pomogli. Cilj mi je postati prvakom svijeta, a već sam sada europski prvak u najjačoj verziji. Kada bi mi bio ponuđen ne znam ni sam koliki novac, vjerovatno sve ovo ne bih ponovio jer je bilo previše odricanja. Ponosan sam što sam probio put i mlađim naraštajima, a za moje uspjehe zaslužan je najviše Bog", rekao je Beljo.

Za boks se kaže da je plemenita vještina te je Beljo na tu konstataciju dao i svoje viđenje: „Boks nije plemenita vještina. Šalim se! Plemenitost boksa vidim u tome što se u ringu tučeš s protivnikom, a nakon toga se izljubiš i izgrliš. Primjer toga je Mohammad Rasuli s kojim sam boksao u Širokom Brijegu, a sad planiramo zajednički odmor. "

Svijet sporta potresaju skandali s dopingom te su učenici pitali Belju za njegovo mišljenje o dopingu te testiranjima na isti. „Bombarder s Neretve" je član WADA (Svjetske anti-doping kontrole) te obavlja redovitne urinarne i krvne provjere. Beljo ističe da dosta boksača koristi nedopuštene supstance, no često ti boksači imaju dobar tim koji im pomaže pri zataškivanju toga.

Kao meč kojeg će se posebno sjećati izdvojio je onaj s Alejandrom Berriom: „Taj sam meč trebao izgubiti. Bio sam samouvjeren, možda i prebahat te sam očekivao da ću ga nokautirati. Zadobio sam gadnu posjekotinu iznad lijevog oka te sam na to oko vidio samo njegove noge. Liječnik je rekao da bismo trebali prekinuti borbu, no molio sam ga samo za još jednu rundu gdje bih išao na sve ili ništa. U tom trenutku sudac signalizira kraj borbe, a ja sam mislio da sam izgubio. Kum (Boris Bošnjak) mi je rekao da smo pobijedili. Berrio je slomio šaku, a ja to nisam ni primijetio. U ovom mi je meču Bog pomogao i imao sam sreće."

Druženje je završeno Beljinom porukom učenicima da trebaju poštovati i voljeti sve ljude, ponositi se onim što su i odakle su te se ne trebamo truditi i nastojati mijenjati ljude oko sebe, nego nas same jer samo tako možemo nabolje promijeniti i svijet.

Davor Martinović/HERCEGOVINA.info