Djed Marina Čilića bio je hrvatski vojnik te je preživio Bleiburg i Križni put

Marin Čilić, Marin Čilić, Marin Čilić, tenis, Marin Čilić, Međugorje, Marin Čilić, Ivan Dodig, Međugorje, Međugorje, Marin Čilić, križni put, Marin Čilić, Međugorje, Marin Čilić, Međugorje
Sportska Hrvatska je na nogama.

Euforija traje u svim gradovima. Čestitke stižu i iz cijeloga svijeta. U njegovo rodno Međugorje stižu novinarske ekipe i iz dalekoga Japana. Medijski reflektori obasjavaju i njegove roditelje, njegovu djevojku, njegovu braću...

I uhodano društvo sa zagrebačke špice, koje se skoro svakodnevno okuplja uz kavicu s mlijekom ili kavicu produženu, danas je promijenilo dnevni red. Pod brojem; i jedan i dva i tri je Marin Čilić. Ma ljudi moji je li to moguće? U spomenutom društvu nalazi se i svakodnevni kavedžija, 91-godišnji Vinko-Vice Ostojić, rođeni Međugorac (Bijakovići), još živi hrvatski vojnik koji se provukao kroz iglene uši Bleiburškog pakla, koji je bio velika žrtva jugokomunističkog režima i koji je bio jezičak na vagi koji je Gospu usmjerio prema Međugorju, kako su to nedavno pisali slobodni portali, povodom njegovog 90-og rođendana.

E, pa poštovani Vinko imaš riječ: "Ovako. Ja, Vinko - Vice Ostojić kao jedan od najstarijih, a moguće i najstariji Međugorac, odavde sa zagrebačke špice, u svoje ime i u ime svog društva, upućujem, s najvećom radošću, čestitke svome mještaninu, velikanu Marinu Čiliću. Puno pozdravljam njegove roditelje, njegovu braću, njegovu djevojku i cjelokupnu rodbinu. Marinov djed Vinko Čilić je bio hrvatski vojnik, moj suborac. Nekako je preživio i odmah je pitao za mene."

Dakle, dva Vinka bila su zrnca koja su prošla kroz rupice Bleiburškog sita i rešeta, a koje rupice su bile pretijesne za 366 njihovih vrsnika iz župe Međugorje. (Ante Beljo "Yu Genocid") Koliko li se Čilića, zbog spomenutog Yu Genocida, nikada nije moglo roditi - bio je jedan od komentara u spomenutom društvu.

Autor: Žarko Marić

sloboda.hr