MISLAV BORAS: Objavit ću i smiješnu stranu ovog filma

tomislav boras, film, Ljubuški
Film se može pogledati na YouTubeu, a što je toliko privlačno u njemu da ga je za samo deset dana vidjelo više od 15.000 ljudi, pitali smo autora filma Mislava Borasa iz Ljubuškog. On je trenutačno na studiju u Varaždinu.

Kaže nam kako je sve počelo za vrijeme prvog međuispitnog razdoblja na fakultetu, kada je kao i svaki pravi student napravio malu stanku od dva sata, na Facebooku. Tada mu je listajući naslovnu stranicu za oko zapao post jednog web servisa koji je glasio: "Kreiraj viralni video i osvoji Canon 7D".

Priča o ljubavi

Pomno je proučio koji je zadatak natječaja i uvjete koje treba ispuniti.

"Kad sam vidio da mogu ispuniti sve uvijete, odmah sam napravio grupni chat u koji sam dodao prijatelje i poslao im link da prouče natječaj i pitao ih jesu li željni sudjelovati. Svi su prijedlog prihvatili s oduševljenjem. Prva ozbiljna ideja bila je priča o prijateljstvu, koja bi zapravo prikazala naše društvo koje je i nakon četiri godine poslije srednje ostalo na okupu unatoč raštrkanosti od Mostara do Varaždina preko Splita i Zagreba. Budući da sam ja u Varaždinu, to je predstavljalo i najveći problem, pa sam iskoristio izostanke na fakultetu i imao sam slobodan tjedan prije Svih svetih. U tom razdoblju smo mislili snimiti video. Međutim, kako bi to obuhvaćalo više ljudi, bilo je nemoguće uskladiti rasporede svih nas. Tako smo se odlučili na priču o ljubavi. Kad je prijateljica Ivana Herceg pristala biti glavna glumica, već smo imali neke ideje o priči. Ono glavno u priči je trebalo biti dostavljanje fotografija koje bude sjećanja. Dugo smo razmišljali koga izabrati za glavnog glumca i sjetili smo se Krešimira Dedića koji je već i glumio u par kazališnih predstava. Nakon njegovog pristanka bacili smo se na posao, trebalo je sve one raštrkane ideje sastaviti u jednu priču. Sjeli smo zajedno na kavu, pridružila nam se i prijateljica Jelena Bandur (koja je i sama već napisala dvije predstave), oboružali smo se idejama, olovkom i papirom te sastavili smo detaljan plan snimanja", kaže nam 22-godišnji Ljubušak, inače student treće godine Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu. Od snimateljske opreme imali su samo njegov fotoaparat i stativ, što je dovodilo do ponavljanja scena i snimanja istih iz više kutova kako bi se dobila željena dimenzija. Upravo to ponavljanje, kaže on, priuštilo je cijeloj ekipi puno smijeha.

Ljubav prema fotografiji i filmu

Snalazili su se na razne načine, pa im je tako stolna lampa služila za pojačavanje osvjetljenja. Na raspolaganju su imali samo tri dana, a puno lokacija. Tako su kadrovi snimani u Mostaru, u parku i ispod Starog mosta, a u Ljubuškom na kupalištu Čeveljuša, bajeru te u caffe baru Nautica.

"U Mostaru smo snimali scene i u stanu prijateljica Ivane i Nikoline, kojoj se posebno zahvaljujemo jer je unatoč spremanju za ispit dopustila da je gnjavimo do kasnih sati. Bili smo pod velikim pritiskom vremena, ja sam se trebao vratiti u Varaždin i znali smo što snimimo - to je to, kad odem, gotovo je, nema natrag. Na kraju smo sve stigli i ispalo je odlično", kaže Mislav koji i ovim putem poziva sve da pogledaju njihov videouradak. Iako gotov uradak djeluje kao da je sve teklo po planu, njegov tvorac nam kaže kako je tijekom snimanja bilo i smiješnih scena, ali i pehova, koji na svu sreću ipak nisu omeli krajnji cilj. Ovaj uradak, odnosno općenito snimanje i montaža nisu njegovi jedini hobiji. Mislav voli i fotografirati, a ljubav prema fotografiji i filmu se javila još u srednjoj školi. Tada je, kaže, pravio kratke filmove za razred koji su se sastojali od raznih slika, a sve kako bi ostala uspomene na vrijeme provedeno u srednjoj školi. Kada se preselio u Varaždin, zanimanje za fotografiju i montažu videa još se više razvilo. Budući da i sam živi u studentskom domu, pala mu je napamet ideja snimiti kratki video koji prikazuje taj dom, kako izgleda, kako je opremljen, te kakav je život u njemu.

Film o studentskom centru

"Kad sam odlazio u Varaždin, želio sam znati kako izgleda taj dom, ali sve što sam mogao vidjeti bilo je par slika na službenim stranicama studentskog doma. Znao sam da u tom nisam sam, da ima još mladih ljudi koji su se pitali isto pa sam odlučio da bi bilo dobro pokazati im dom i život u njemu. Zatim sam zajedno s kolegom Zoranom Antolovićem tu ideju predložio ravnatelju doma koji je to objeručke prihvatio. Tada nismo imali ništa osim te ideje. Iznajmili smo fotoaparat, snimali, montirali i na kraju je ispalo odlično. Od tog videa smo kupili sebi fotoaparat i tako je moje istraživanje i proučavanje fotografije i videa prešlo u nešto ozbiljnije", kaže. Prošle je godine sudjelovao u natječaju Zavičajnog kluba hercegovačkih studenata za fotografiju Hercegovine te je osvojio drugo mjesto s fotografijom slapova Kravice. Govoreći o planovima, kaže kako u skorijoj budućnosti želi završiti fakultet i zatim naći posao u struci. Što se tiče ovog hobija, ističe, nastavit će se njime baviti i učiti o njemu, pa tko zna, možda to sve jednog dana preraste u pravi posao. I za kraj - hvala svima!

"Želim zahvaliti svima koji su bili uz nas tijekom snimanja, smijali se, bili statisti, držači lampi i sl. Jedno ogromno hvala mojim glumcima Ivani i Krešimiru koji su izdvojili svoje vrijeme za ovaj projekt, strpljivo ponavljali scene, presvlačili se i slušali me (smijeh). Također veliko hvala Jeleni, Anamariji, Nini, Ivani, Ivi, Ivani, Kristini i mojim sestrama Karolini i Josipi, koji su također dio ove priče. U ime cijele ekipe želim se zahvaliti svim ljudima dobre volje koji su prihvatili i podržali našu priču, gledajući je i dijeleći na društvenim mrežama. Posebno hvala portalima diljem Hercegovine koji su proširili glas o nama i za samo tri dana omogućili ulazak u finale. Nadam se da ćemo im se bar malo odužiti nakon završetka natječaja kada planiram objaviti mali video sa smiješnom stranom priče. Još jednom hvala svima od srca", kaže Mislav.

Dnevni list