Jure Miloš: Ganga je himna Hercegovine

To je i više nego dovoljan razlog za razgovor sa njim, i evo što Jure kaže o sebi i glazbi koju štuje za naš portal HERCEGOVINA.info

1. Evo za početak se predstavi čitateljima našeg portala?

Živim u Grudama, gdje sam završio osnovno i srednje obrazovanje. Student sam filozofije i povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Od ranog djetinjstva bavim se sviranjem hercegovačkih etno glazbala (gusle, diple, svirala, lijerica, ...) i sviranjem glazbala drugih naroda i kultura. Također, bavim se pjevanjem izvornih hercegovačkih napjeva (ganga, džotavica, brojkavica, sopračko pivanje, ...), kao i istraživanjem glazbene i kulturne etno baštine, te sakupljanjem narodne nošnje i starih predmeta (antikviteta).

2. Kada si se počeo baviti glazbom i od kuda u tebi ljubav za tradicionalnu hercegovačku glazbu?

Moj glazbeni put počeo je otprilike kada sam krenuo u prvi razred osnovne škole. Tada sam pjevao gangu s bratom Damirom i majčinim stricem Vencelom Alpezom. S bratom bih pjevao gangu u rodnoj kući, a pošto je Vencel često dolazio kod nas, ispravljao bi nas i davao korisne savjete kao iskusni i cijenjeni gangaš. Prvi javni nastup imali smo 2003. godine na tradicionalnoj manifestaciji „Silo na uskrsni ponediljak" na Kočerinu, nakon čega su se nastupi samo redali.
Upoznajući sve više našu tradiciju zavolio sam i tradicijska glazbala, i počeo sam svirati najprije diple, pa zatim gusle, pa lijericu, pa sviralu,... Mislim da čovjek mora jednostavno biti rođen za to. Volim to što radim. Želim očuvati našu kulturu i prikazati je ljudima na najljepši način, kroz glazbu.

3. Koliko su ljudi u Hercegovini zainteresirani da čuvaju i štuju svoje običaje?

Nažalost, narodni običaji se svugdje polako zaboravljaju, pa tako i tradicijska glazba i pjevanje. Velikom dijelu mladih se ovakva vrsta glazbe čini zaostalom. Tehnologija napreduje, vrijeme čini svoje, a narodni običaji i glazbeni žanrovi padaju u zaborav. Mislim da zaboravljanjem ostataka prošlosti, zaboravljamo i sami sebe. Preci su nam ostavili na čuvanje mnogo vrijednosti i trebamo im iskazati poštovanje kroz oživljavanje tradicije. Ponosan sam na članove svoje Škole tradicijskih glazbala, a koja djeluje pri UHAKUD-u u BiH, s kojima vrijedno radimo na očuvanju izvorne glazbe i promicanju posebnosti i bogatstva našega kraja.

4. Gdje pronalaziš motive za svoj rad koji je koliko vidimo veoma obiman?

Kada osjećate da ste predodređeni za nešto i nađete svoju strast, inspiracija je neiscrpna. Nalazim je u načinu življenja, krajoliku, odgoju... Glavna posebnost tradicijskih glazbala Hercegovine i gange je nemogućnost notnog zapisa u izvornom obliku izvođenja i možete se samo osloniti na sluh. To je, pak, ono što dobijete od nadnaravnoga, od Boga. Talent koji otkrijemo u sebi, trebamo razvijati i biti inspiracija drugima. Usto, naši krajevi su poznati po velikim umjetnicima i pjesnicima - upravo je iz Gruda potakao i veliki pjesnik Antun Branko Šimić, čija djela me oduvijek motiviraju i podsjećaju na bezvremensku vrijednost umjetnosti.

5. Možeš li nam izdvojiti nešto iz svog bogatog repertoara, a da ti je nekako najdraže?

Teško se čovjek odluči što mu je najdraže kada voli ono čime se bavi svim svojim bićem. A upravo je ljubav prema tradiciji jedini pokretač koji vas može održati u svijetu tradicije. Ako baš moram izdvojio bih gangu. Ganga je, mogu to slobodno reći, himna Hercegovine. Hvala Bogu pa imam tu čast što pripadam zapadnom dijelu Hercegovine, točnije Grudama, gdje se smatra da je, između ostalog, ponikla ganga. S gangom se rađalo, s njom se umiralo i tako je ostalo do danas. Ona je lijek za dušu, a melem za sve rane. Jednostavno Ona je život. Iako, valja i gusle istaknuti, s obzirom da se uz njih opjevala i očuvala dobrim dijelom naša povijest.

6. Lijepo je vidjeti da u vrijeme šunda i kafanskih pjesama jedan mladić štuje i etno glazbu. Kako danas mladež preobratiti da se vrati tradiciji, konkretno kada je evo glazba u pitanju?

Prvenstveno, smatram da bi svaki oblik glazbe trebao imati svoju vrijednost (koja je u današnje vrijeme pod velikim upitnikom) i da može naći svoju publiku. Različiti su ukusi ljudi, pa slušaju i različitu glazbu. Nažalost, tradicijska glazba je sve manje zastupljena među slušateljstvom, pogotovo mlađim. Nije je lako oživjeti, no kvalitetnim i ustrajnim radom pojedinaca, kulturnih i tradicijskih udruženja, kao i kvalitetnim radom državne administracije kultura se može lako i kvalitetno održati i očuvati. Također, bilo bi dobro da u ponudi javnih medijskih servisa postoji više ovakvoga sadržaja. Mislim da bi to pridonijelo i boljem prihvaćanju tradicijskoga naslijeđa među mladima.

7. Veoma uspješno si nastupio u Supertalent-u? Kakvo je to za tebe iskustvo?

Biti dijelom jednog velikog show-a lijepo je iskustvo. Posebno je lijepo i ponosno predstaviti svoju tradiciju među svojom generacijom, koja ponajviše i gleda takve emisije. Proći i vidjeti nešto novo, u životu svakako vrijedi. A jasno da se na takvim snimanjima stječu i lijepa prijateljstva. A što je ljepše u životu nego učiti, spoznavati, družiti se, istraživati... Zapravo je cijeli život spoznaja, e sad je samo pitanje za što se čovjek opredijeli i kako se usmjerava.

8. Dobitnik si i mnogih priznanja, možeš li nam nabrojati neke od njih?

Za mene je najveće priznanje i uspjeh činiti dobro. A pored toga kročiti pravim stazama posla kojim se baviš. Naravno da bez prihvaćanja od strane publike, ne bi sve imalo smisla. Ali tu svakako valja ostati dosljedan izvornosti, ma koliko teško bilo. A mogućnost predstavljanja naše tradicije svijetu je veliki ponos. Ponosan sam na sudjelovanje u projektu "Okamenjeni glasi", u sklopu kojega sam, od 2012. do danas, proputovao mnogo zemalja imao priliku nastupati na renomiranim svjetskim pozornicama, poput Lincoln Centera u New Yorku. Također, 2014. godine izabran sam za osobu godine u kategoriji "kultura" u općini Grude, na što sam posebno ponosan.

9. Kakvi su ti planovi što se tiče budućnosti?

Nastaviti raditi ono što volim. Želim svakodnevno učiti, istraživati, napredovati i prenositi svoje znanje. Cilj mi je doprinijeti dobrobiti svoje zajednice i ne dopustiti da se zaboravi naša bogata kulturna baština.

10. Za kraj možeš li poslati neku poruku našim čitateljima?

Bitno je da se čovjek prepozna u onome što želi i radi. Da se s velikom ozbiljnošću i odgovornošću posveti onome što radi i čime se bavi. Stvarati radne navike od malena jako je važno, jer iz dobre klice urod prije dođe. Svaki trud i rad, ma koliko mukotrpan bio, na kraju tunela ugleda vječno svjetlo. Također je bitno poznavati barem mali dio onoga što je bilo prije nas. Barem osnove povijesti svoga identiteta. A narod bez kulture je narod bez identiteta.

HERCEGOVINA.info