Riješene sve nepoznanice oko rata u BiH – Za sve krivi Hercegovci i ‘hercegovački lobi

...(barem do trenutka kad ovo pišem) da je s mjesta glavnoga urednika Svjetla riječi smijenjen dr. fra Drago Bojić. U međuvremenu su se izvan nezainteresirane Hercegovine zaredali članci, komentari, peticije, poruke podrške ovom franjevcu koji je „kažnjen zbog delikta mišljenja, zbog onog što je niz bosanskih franjevaca prije njega izgovorio ili napisao u javnom prostoru". (E. Kazaz). Čovjek je u jednom intervjuu za portal Prometej iznio bjelodane i neoborive dokaze da su hercegovački franjevci „sasvim jasno i konkretno bili sudionici (ponekad i kreatori) u politici koja je za cilj imala preseljenje (tj. etničko čišćenje, a onda i ubijanje i progon) bosanskih Hrvata te njihovo, ‘udomljivanje' na ‘svome' - na hercegovačkoj kršnoj grudi." I umjesto da prihvati ovako posložene i argumentirane tvrdnje, uprava Hercegovačke franjevačke provincije odlučila se žaliti kod uprave Provincije Bosne Srebrene zbog fra Draginih „mučnih i teških kleveta".

Ivica Šarac l Crkva na Kamenu

U svojim reagiranjima fra Ivan Šarčević i Enver Kazaz kritiziraju upravu hercegovačkih franjevaca zbog ovakvog postupka i pozivaju ih da se javno, u otvorenoj i argumentiranoj raspravi, suoče s ovim nepobitnim dokazima. Međutim, teško će to ići, jer je fra Drago, taj „mladi, angažirani, veoma obrazovani franjevac" (E. Kazaz), već prije u jednom drugom intervjuu posredno odbacio tu mogućnost, skromno i mjerodavno ustvrdivši da su u biti hercegovački franjevci nedovoljno obrazovani za takve rasprave u javnom prostoru.

Budući da je nedavnom prvostupanjskom presudom Haškoga suda, inače imunog na bilo kakve pokušaje unosa politike u njegov rad, temeljitom i objektivnom pravno-povijesnom analizom nedvosmisleno dokazano i presuđeno da su Hercegovci (potpomognuti jednim Dalmatincem), predvođeni Zagorcem F. Tuđmanom, bili kreatori „zločinačkog pothvata" zvanog Herceg-Bosna, sada je ovim dodatkom o sudioništvu hercegovačkih franjevaca slučaj kompletiran. I ne samo to! Znanstvenim angažmanom i plemenitim političkim aktivizmom fra Luke Markešića, fra Ivana Šarčevića, fra Drage Bojića napokon je do kraja razotkriven zamašan vojno-politički plan, iz kojega se vidi da su zapravo svi hercegovački Hrvati - ovdje termin „hercegovački Hrvati" treba razumijevati u značenju „korporativne osobnosti" (fra Ivan Šarčević) - odgovorni za žrtve i stradanja ne samo bošnjačkoga i srpskoga stanovništva, nego i svojih sunarodnjaka, bosanskih Hrvata. Time je upravo potvrđena još 2005. godine obznanjena tvrdnja gospođe Višnje Pavelić, inače kćeri nekadašnjega Poglavnika NDH, da je „za sve kriv hercegovački lobi." Gospođa je doduše to tada ustanovila referirajući se na zločine Drugoga svjetskog rata i umjesto da se odmah krenulo tim tragom, moralo se čekati još nekoliko godina na potvrdu nečega što je već od prošloga rata bilo jasno kao dan.

Kako su se fra Luka Markešić, fra Ivan Šarčević, fra Drago Bojić više godina sustavno i na ozbiljan znanstveno-istraživački način bavili ovim zamršenim slučajem, za očekivati je da će se sada, kada je sve riješeno, pojaviti i kakva debela studija u kojoj je, pretpostavljamo, do u detalje proučen i demontiran cjelokupan koncept hercegovačkoga „zločinačkog pothvata". Za sada nas drže u neizvjesnosti i tek nam škrto podastiru samo dva, ali zato vrlo sočna dokaza. Prvi je poznat pod kodnim nazivom „sjedeljka", tu se naime „razvijala herceg-bosanska strategija" (fra I. Šarčević), što bi bila svojevrsna hercegovačka varijanta Wannsee-protokola. Fra Ivan zna sve detalje, ali vjerojatno nam ih još ne će otkrivati do objavljivanja studije. Drugi dokaz je daleko važniji, jer ukazuje na onaj glavni, provedbeni dio plana, a poznat je pod kodno-kulinarskim nazivom „podebljavanje pereca". Jedno od značajnih otkrića u ovom razotkrivanju „zločinačkog pothvata" jest i to kako su se hercegovački Hrvati od nekadašnjih „Pavelićevaca" masovno preobrazili u „Mačekovce" i umjesto nekadašnjih pokliča „do Drine, pikiraju na nekadašnje Mačekove granice. I što reći nakon svega? Slutili jesmo (zbog iskustava s Drugim svjetskim ratom) da će se to kad-tad dogoditi, ali ipak ne da će biti još tako skoro, naime da će nam dokazati kako smo glavni krivci i za ovaj protekli rat.

Uoči Velike Gospe navršit će se dvadeset godina otkako je poginuo Dane Šarac. Ovaj, u to vrijeme 27-godišnjak, tek je bio počeo stvarati vlastitu obitelj. Poginuo je tu u Hercegovini, pored jedne male rijeke. Isti dan je život izgubio i susjed mu Dragan Soldo. Vjerovali smo cijelo vrijeme da su poginuli braneći ovim drugima da prijeđu rijeku i ugroze im imanja i obitelji. Mislio sam da sam veoma dobro poznavao Danu, onako kako se braća koja zajedno odrastaju mogu poznavati. Nisam, međutim, ni slutio da je sudjelovao u „pothvatu". Ali, dokazi su očigledni i nepobitni. Oženio se, baš nekako pred početak rata, s Lidijom, bosanskom Hrvaticom koja je tako došla u Hercegovinu, što očito pokazuje da je i on, ne samo sudjelovao u „etničkom čišćenju bosanskih Hrvata", već je to izveo na vlastitu ruku, čak i prije dogovorenoga početka provedbe „pothvata".

A sve to ne bih znao da nije bilo ozbiljnih istraživanja nekolicine plemenitih političkih aktivista.