Novi egzodus: Hrvati iz BiH masovno će se iseliti u Hrvatsku

Tomislavgrad
Tek za vikend ide u posjet ženi i djeci u Split, što ga čini iznimkom. Jer na tisuće dvojnih državljana žive u BiH, a rade u Hrvatskoj.

- Pa ja svakog ponediljka vozim iz Splita u Tomislav, a stotine Duvnjaka u obrnutom smjeru, na posa u Dalmaciju. A petkom ja prema Splitu, oni prema Kamenskom. Pokojni je ćaća Mirko uvik govorio da sam ka niko, pa tako ispade. Nakon rata je ćaća gastarbajtersku mirovinu uložio u benzinsku crpku niže sela, pa umro čim je dobio njemačku mirovinu. Onda smo tu posa našla nas trojica braće.

Život je Dadu odveo u Split, a braću Andriju i Zorana u Zagreb s obiteljima. Pa tako Dado brine o crpki, kafiću i majci u radne dane, dočim Zoran i Andrija dolaze u Mrkodol za vikend na smjenu. Uglavnom netko mora biti s majkom Matijom u roditeljskoj kući.

Inače, Dadin život može biti filmski predložak. S tri mjeseca ostao je kod bake Matije na selu, jer su roditelji radili vani. Pa se od 4. do 8. razreda školovao u Zagrebu, potom završio ugostiteljstvo u Njemačkoj, pa se oženio Splićankom i zaposlio u rodnom selu.

Odličan sugovornik o temi iseljavanja Hrvata iz BiH.

- Hrvate u BiH najviše je zafrkala Hrvatska - kaže Dado.

- Dala nam dvojno državljanstvo i dvojni boravak, pa uvik priti da će nam to ukinut. Evo, sad će Hrvatska u EU. More bit da nam neće ukinut dvojno državljanstvo, ali će ukinut dvojni boravak. A to opet znači da će se većina onih koji tu žive odlučiti za Hrvatsku. Onda u BiH gube sva druga prava kao što su pravo glasa, pravo na putovnicu i osobnu...

Tako će naši ljudi živit u rodnom selu, a imati prebivalište u Hrvatskoj. Ili će odselit, što je najčešći slučaj. U zaseoku Meštrovići ima 26 kuća, pravih vila koje su napravili gastarbajteri. No u njima živi samo 17 starijih Meštrovića. Ostale su prazne, osim za Gospojinu, kada dođu "vikendaši".

- U ovi pet kuća oko naše nema živa stvora - govori Dadina majka Matija.

- Samo ja, moj Dado, naš ćuko i kokoši. Evo, u Split i Zagreb su otišla u zadnjih godina dva Danina sina, tri Kikilovića, tri Skičina, dva Gutina, četiri Tomina, trojica Ivanovih, tri Kakotića... Dvajest mlađih ljudi. Većinom su to školovani ljudi. Neki stanuju u ćaćinim kućama, neki kupili stanove, a ima i podstanara. A zamisli, Mijin sin pravi novu kuću u Meštrovićima, a živi u Njemačkoj. Ljudi vole imat tu kuću za odmor. I da imaju di doć kad se neko ženi ili umre.

- Prošla su vremena masovnog iseljavanja - govori nam poduzetnik koji nije želio da mu se ime spominje u novinama, jer drži građevinsku firmu u Hrvatskoj.

- Djeca gastarbajtera mogla su kupiti kuću ili stan, ali danas njihova djeca naprosto nemaju novca za to. Oni će se odlučiti za hrvatske papire samo zato da se lakše mogu domoći Njemačke, Austrije, Švicarske... Ona će biti samo tranzitna zemlja.

Poduzetnik i Dado se u jednom slažu: da nigdje ne cvatu ruže i da bi se mogli i trebali koristiti ovdašnji potencijali. Ovdašnja su polja nekada hranila Dalmaciju, danas su zarasla u korov.

- Imaju tu svoje krivice i žene - veli Dado - ne vole selo i samo im je važno da se domognu grada i gradskog života. A moćnije su od muškaraca, koji uvik popuste. Ne zato što su pametnije, nego su žene upornije i kad nešto zapikiraju, stalno udaraju u isto misto. Razbilo bi ti glavu da je tvrđa od kamena.

li ja sam se sa svojom dogovorio da ona s dicom živi u Splitu, a ja ću u Tomislavu, pa vikendom dolazit na silo. Još smo se dogovorili da ona i dica uzmu boravak u Hrvatskoj, a ja u BiH. I imam skroz skladan brak. A kad moji Splićani počnu prigovarat da im mi iz BiH uzimamo posa, ja povučem svoj primjer - da zarađujem u Tomislavgradu, a trošim u Splitu.


Petar Miloš i Slobodna Dalmacija