Poljaci se brzo oporavili od ispadanja i sada navijaju za - Hrvatsku

Irci, Španjolci i Hrvati pokazuju se kao odlični gosti, veseli i međusobno susretljivi. Dok Talijana nema ni za vidjeti, navijači ovih triju zemalja ne da se ne sukobljavaju nego konstantno izmiješani s poljskim navijačima zajedno pjevaju, jedu, piju i druže se.

S novim danom već smo brojniji i teško je sjesti u restoran ili prošetati ulicom, a da ne sretnete "kockastu" ekipu. Dok smo opečeni greškom prethodnog dana pažljivo birali mjesto gdje ćemo utažiti glad, iz obližnjeg restorana dozvala su nas poznata lica s Brača.  Njihovu preporuku nismo dovodili u pitanje.

Hotel u kojem smo smješteni je vrlo blizu centru, daleko je od ikakvog luksuza, ali je uredan i odgovarao nam je cijenom za sve dane osim na dan utakmice kad je noćenje četiri puta viša od ostalih dana. Bračani nam rješavaju i taj problem: restoran gdje smo sjeli ujedno je i pansion, a sobe za 4 osobe su jako povoljne, znatno jeftinije od onih kojim smo se nadali u strogom centru.

Irci će od nedjelje put Poznanja, a broj Hrvata koji se očekuju je nepredvidljiv, stoga su cijene "dam samo da prodam". Inače, kad govorimo o cijenama, prije polaska plašili su na nas poljskim poskupljenjima, no tu smo četiri dana i nemamo takvo iskustvo. Cijene su pristojne, znatno ispod onih u turističkim odredištima u Hrvatskoj. Karata za utakmicu ima na pretek...

Na odličnom hrvatskom obraća nam se 60-godišnji gospodin koji je sjedio za stolom do nas. Sugerira nam jela i tad shvatimo da se radi o Poljaku. Kako kaže, studirao je hrvatski jezik u Zagrebu, a jedno vrijeme radio je u Zadru i Ugljanu gdje i danas ima prijatelje.  Riba, lešo i travarica prve su stvari koje ga s velikom strasti vezuju uz Dalmaciju.

Polska bialo czerwoni (Poljska bijela i crvena) jedina je navijačka pjesma koja stalno odzvanja iz grla svih poljskih navijača. Jednako točno pjevaju tu budnicu i Irci, Španjolci i Hrvati. Moramo priznati da su nas svi zajedno malo umorili s tom pjesmom od tri riječi koja se i nakon poljskog poraza od Čeha i njihova ispadanja s turnira također čula.

Oni koji nisu znali rezultat utakmice, vjerojatno su pomislili da su Poljaci rasturili Čehe. Nemojte krivo shvatiti, pogodio je domaćine poraz, ali nakratko. Odlučili su uživati u Euru do kraja, a gorak okus poraza uvelike je ispralo ispadanje mrskih Rusa.

Antagonizam prema Rusima u potpunoj je suprotnosti s mišljenjem i simpatijama koje gaje prema Hrvatima. U tih par sati koje smo proveli u gradu nakon utakmice Poljaci su nam redom iskazivali potporu, željeli sreću i rekli da su naši navijači u nastavku natjecanja.

Po povratku u hotel nailazimo na raspravu na recepciji. Gospodin u modrom odijelu i s Uefa značkom nikako ne prihvaća da u hotelu na tri kata ne postoji dizalo. Osoblje je vrlo ponizno saslušalo prigovore Ante Đereka te su ga zamolili za razumijevanje.

Nikoga od nas njegov dolazak u Hotel Gryf u Gdanjsku nije iznenadio. Uredno smo se pozdravili kao da se srećemo u Splitu, no recepcionari su ostali u strahu od UEFA-inog kontrolora pokušavajući dokučiti zašto odsjeda baš u njihovom hotelu.

Izvor: dalmacijanews.com