Mario Maka Ivanković: Zrinjskom je potrebna svježa krv

Zašto "čini se"? Zato što već dvadesetak dana trenira kao, kako sam kaže, "nikad u životu". - Svako jutro oko šest sam na stadionu i nižem krugove, kaže na startu, za dnevni list.

Prekidamo ga s konstatacijom da onda neće imati problema da se priključi pripremama ako promjeni odluku o odlasku u igračku mirovinu. - Ne, ne, gotovo je. Jednostavno, odluka o završetku karijere ne povlači za sobom i promjenu načina života. Treninzi i trčanje su moja svakodnevica od malih nogu, tako da ne mogu, a ni ne želim prestati s tim načinom života.

Još uvijek imam osjećaj da mogu

Iako se već pomirio s činjenicom da je odigrao posljednju utakmicu, nekako je u zraku ostalo da je želio još igrati. Uostalom, da je na kraju prošle sezone definitivno odlučio kako je gotovo, onda dan uoči Drine ne bi rekao "vjerojatno je posljednja", nego bi rekao "sigurno je posljednja". 

- Sjećam se našeg razgovora prije dvije godine kada sam na upit kada namjeravam završiti karijeru odgovorio da će to biti onda kada budem osjećao da više ne mogu. Iskreno, taj osjećaj još uvijek nije nestao, što je i logično, jer ako sam mogao prije mjesec dana, onda mogu i danas. 

Pitamo ga zašto ga onda nema na pripremama. 

- Prije šest mjeseci s klubom sam dogovorio produžetak ugovora do kraja sezone, a nakon toga više nije bilo razgovora o eventualnom produženju. Ja ga, pak, osobno nisam želio potencirati, ali poštujem odluku kluba. Da je klub tražio da nastavim igrati, vjerojatno bi počeo pripreme.
Iako se iz njegovih riječi može zaključiti da su Pod Bijelim brijegom požurili njegovu odluku o umirovljenju, u glasu najveće klupske legende ipak se ne osjeća razočaranje.
- Prije nekoliko mjeseci proslavio sam 36. rođendan, tako da mogu razumjeti i stav ljudi iz kluba. Ugovor mi je istekao, a oni su odlučili da je vrijeme za mlađe.
S njegovim odlaskom nekako su se pomirili i navijači, vjerojatno pod dojmom činjenice da je zbog neugodne ozljede gležnja propustio većinu proljetnih utakmica, ali i zbog toga što nije želio potencirati priču o novom ugovoru. I zimus je bio bez ugovora, ali tada su simpatizeri Zrinjskog svojim pritiskom jednostavno natjerali klupsko rukovodstvo da mu ponudi novi. Igranje za neki drugi klub ga ne zanima.
- Usprkos činjenici što bih mogao još, više se ne mogu zamisliti u dresu nekog drugog kluba. Kada sam prije pet godina četvrti put došao Pod Bijeli brijeg, jasno i glasno sam rekao da je Zrinjski klub u kojem želim završiti karijeru.

Trenerski poziv me ne zanima

Još ne zna što će raditi u budućnosti, ali njegova želja je jasna.
- Naravno da želim ostati u sportu. Nogomet je moj život i u njemu se vidim u budućnosti, a u kojoj ulozi još uvijek ne znam
Možda na nekoj funkciji u klubu čiji je dres nosio u rekordnom broju utakmica.
- To me, iskreno, najviše privlači. Bilo je govora da bi nakon završetka karijere mogao dobiti funkciju sportskog direktora, ali na tome je i ostalo. Ja se nemam namjeru gurati, jer ne smatram da sam predodređen za neko mjesto zato što sam rekorder po broju nastupa, ali u svakom slučaju Zrinjskom je potrebna svježa krv, dakle mladi ljudi koji mogu povući klub prema naprijed, jer je činjenica da Zrinjski stagnira.
Trenerski poziv ga ne zanima.
- Bilo je govora i o tome, ali ne vidim se kao trener. To je vrlo zahtjevan posao i iako znam da imam autoritet i znanje, jednostavno se ne vidim na klupi. Ne mogu zamisliti situaciju da me deset igrača voli, deset ne, a to je u trenerskom poslu nepisano pravilo, zaključio je Ivanković.

Strijelac povijesnog pogotka za Zrinjski

Prvu utakmicu nakon obnavljanja Zrinjski je igrao 30. rujna 1992. u Imotskom, protivnik je bila Croatia koja je slavila rezultatom 2:1, a jedini pogodak za Zrinjski postigao je tada 17-godišnji Mario Ivanković.

Četiri puta dolazio u Zrinjski

Četiri puta Ivanković je dolazio u Zrinjski - prvi put 1992. kao 17-godišnjak kada je zaigrao za tek obnovljeni Zrinjski, drugi put 1997. zbog odsluženja vojnog roka, treći put 2002. nakon povratka iz Južne Koreje i posljednji put u siječnju 2007..

Odigrao više od 177 utakmica

Utakmica protiv Drine bila je Ivankoviću službeno 177. u dresu Zrinjskog, što ga, jasno, čini rekorderom po broju službenih nastupa, ali činjenica je da ih je Ivanković odigrao još više, no neke od njih je upisao prije nego što su UEFA i FIFA primili BiH u punopravno članstvo.

Mogao i trebao više

Iako su svi uvjereni da je Ivanković zbog svog potencijala mogao i trebao više, on ipak ne žali zbog odluka koje je donosio u karijeri.
- Možda mi je karijera mogla otići u drugom smjeru da sam određenim fazama karijere donosio drugačije odluke, ali nema razloga da žalim za tim. S klubom iz svog grada sam napravio neke stvari što nije nitko, igrao sam vani, proglašavan sam najboljim sportašem Mostara, a sve su to stvari zbog kojih mogu biti ponosan, izjavio je Ivanković

Osobni karton

Iako je odrastao u Mostaru, Ivanković je rođen u Njemačkoj gdje su mu te 1975. godine radili roditelji. Karijeru je, jasno, počeo u Veležu, a izbijanjem rata istu je nastavio u omladinskoj školi Dinama. Osim za Zrinjski igrao je još za Neretvu iz Metkovića, zatim Varteks s kojim je u sezoni 1998./1999. dogurao do četvrtfinala Kupa pobjednika kupova, kratko za Široki Brijeg i njemački Chemnitzer, a onda pune dvije godine za južnokorejski Samsung. Nakon trećeg odlaska iz Zrinjskog jednu sezonu je proveo u libanonskom Al-Nejmehu, dok je do posljednjeg povratka Pod Bijeli brijeg nosio dres čitlučkog Brotnja.