Mile Kekin: Četrdesete su najbolje

... skeptična zbog tog odabira. Vrijeme je pokazalo kako je upravo ta prva ljubav bila savršen izbor za njega jer se Mile Kekin pokazao multitalentiranim pjevačem i tekstopiscem.

Frontmen punk-rock benda Hladno pivo u međuvremenu je odrastao, oženio se suprugom Ivanom, ponosan je otac malenog Vite, preselio se iz Gajnica na Tuškanac, a ove će se godine obitelj proširiti za još jednog člana.

Na vrhuncima svoje karijere, nakon dupkom ispunjenih dvorana, s bendom se vraća ondje gdje je cijela priča i počela - u manje klubove, a upravo će Tvornica kulture 8. i 9. ožujka biti njihova polazišna točka. Samo za Story, Mile je odlučio progovoriti o problemima s prvim koncertom u Tvornici, krizi srednjih godina te izazovima - bez imalo nostalgije, ali s puno entuzijazma. I to vjerovali ili ne, nešto poslije devet sati ujutro!

Story: Je li moguće da ste pristali na intervju u ranim jutarnjim satima kako biste stigli na probu benda već oko 10.00. To je posljedica discipline ili roditeljskih obveza?
Sad kad se bavimo samo glazbom, takav je raspored izvediv. Prije smo imali 'prave' poslove nakon kojih bismo se nalazili oko sedam ili osam navečer na probama. U ovim godinama nam ovo bolje odgovara jer smo svježi i odmorni.

Story: Jedan ste od rijetkih glazbenika koji se javno pobunio protiv odluke o zatvaranju Tvor­nice kulture. Inače ste tako glasni kada vam ne­što smeta?
Kad mi nešto jako ide na živce, ne libim se to podijeliti sa svojim okruženjem. Uvijek kažem kad mi nešto jako smeta. Sretan sam što ne moram traktorom izaći na cestu da bi me netko doživio.

Story: Plaši li vas ekonomska neizvjesnost koja je zavladala posljednjih godina?
Ako tražiš sigurnost, umjetnost definitivno nije pravi odabir za tebe. To je nesigurno polje i nesimpatično bankarima kada treba odobriti kredit. Nitko ne može jamčiti da Êeš imati svirke ili da će ti se pjesma vrtjeti na radiju.

Story: A kako se nosite s čestim putovanjima, razdvojenošću od obitelji? Bude li vam naporan takav ritam?
Svaki posao ima dvije strane medalje. Pri­mjerice, mogu dulje spavati utorkom ili srijedom i nemam konkretnog šefa. Glupo je tu filozofirati oko toga i raditi žalopojku.

Story: Koji je vaš ispušni ventil kad potpuno izgubite živce?
Nekoliko puta tjedno igram mali nogomet, družim se s ekipom koja se ne bavi glazbom. »esto šeÊem i odmaram mozak, puno čitam, a više od toga mi ne treba.

Story: Bend Hladno pivo prvi je koncert održao u svibnju 1988., u Kumrovcu, kada je cijela priča o uspjehu bila tek dječački san. Jesu li se adrenalin i uzbuđenje prema svirkama izgubili putem ili još postoji ta nekakva iskra?

Najveći je adrenalin u stvaranju, kada se iz pola reËenice stvori pjesma. Drugi je vrhunac kada se rađa to tvoje dijete, kada snimamo pjesmu koju u tome trenutku znamo samo mi. A onda kada pjesmu podijeliš s ostatkom, zapravo prestane biti toliko zanimljiva. Kao nekakva droga poslije koje treba nova droga.

Story: Potpisujete većinu pjesama Hladnog piva, a uvijek su posebno zanimljive one ljubavne. Koliko u njima ima vašeg iskustva?
Nisu prepisane iz mog života, naperlitam ih malo. Ipak, sve vuku korijen iz mog života. »ak i one bolesne, jer svi mi imamo i tu stranu.

Story: Smatrate li da ste realist ili romantičar?
Romantični realist. Ako si previše romantičan, lako odeš u hermetičan svijet. A ako si realist, nisi toliko zanimljiv. Ja sam neka nakaradna, ali očito produktivna kombinacija.

Story: Žalite li za ičime u životu, karijeri...?
Nisam tip koji se fura na nostalgiju, time ću se baviti u starosti. Ne volim gledati unatrag, nisam obožavatelj starih dobrih vremena. Ne­kako mislim da ti prošlost neÊe nikamo pobjeÊi, njome Êu se baviti kad se budem ljuljao s unukom u krilu i promatrao kako raste rajčica.

Story: Upravo se u pjesmi 'Svijet glamura' na neki način obračunavate sa sedmom silom. Ipak, nama ste pristali dati intervju?
Dajem intervjue onda kad imam nešto novo reći. Sad je povod nova klupska turneja. Glupo mi pričati o kremicama i svojoj kuhinji ili svom privatnom životu koji je, hvala Bogu, normalan i dosadan. Stvar je vrlo jednostavna: ako vaše čitatelje ne zanima moja muzika, onda mene ne zanimaju vaši čitatelji.

Story: Osjećate li kako mijenjate tematiku pjesama s obzirom na starosnu dob?
Pokušavam pisati pjesme o stvarima i situcijam koje mi se trenutačno događaju jer mi glupo pjevati o tome kako pijem u parkiću s društvom kad to više ne radim. Želim da mi pjesme budu kao odijelo skrojeno prema mjeri. Da mi savršeno pristaje dok stojim na pozornici. Zato ću uvijek mijenjati teme.

Story: Prešli ste četrdesetu koju ste smatrali kritičnom kad je riječ o krizi srednjih godina. Ima li promjena?
Jedna je američka glumica rekla: "Za prave frajere, godine nisu važne." OsjeÊam da više ne trčim tako gipko za loptom. Priznajem da starim. Kad se napijem, patim pet dana, umjesto jednoga. Ali ima tu i puno dobrih stvari, defini­ran si kao osoba. Četrdesete su najbolje godine ako ih znaš nositi.

Story: Brinete li se više nego prije?
Više se brinem za sigurnost svoje djece, kao i svi roditelji s malom djecom. No to nije toliko povezano s godinama. Da sam roditelj i imam trideset, jednako bih se brinuo.

Story: Koja je najzahtjevnija situacija s kojom ste se susreli kao roditelj?
Najteže mi je pao taj početak, promjena bio­ritma, ustajanje. Dotad sam noÊu pisao, danju spavao, a onda odjednom - zaokret! No priznajem, izgurao sam u kombinaciji sa suprugom. Malo je uskakala ona, malo ja, i eto nas.

Story: Jeste li tvrdoglavi?
Ne, sve mi se može objasniti. Po­nekad možda odajem dojam da sam grub ili odrješit.

Story: Imate kratak fitilj?
Apsolutno!

Story: Što vas najviše može izbaciti iz takta?
Dvoličnost. Kad čovjek jedno kaže, drugo radi, a treće misli.

Story: Prati vas imidž zločestog dečka, kako to obično biva s rokerima, ali vaši prijatelji tvrde da niste takav tip.
To je možda zbog frizure. Nikada nisam bio agresivna osoba, možda su ljudi mislili da sam neki nadrkan mali. To je možda vezano za visi­nu od 166 ili što me mama nije dojila. Od malih sam nogu bio predvodnik i glasan tip.

Story: Kako se nosite s ćelavošću? Muškarci­ma je to jedna od najvećih boljki!
Nemam problema s tim jer sam već oćelavio. Kao što više nemam ni problema s visinom.

Story: Sklapate li lako prijateljstva?
Volim kad je netko elokventan i inteligentan. Kad ima duha. Tada praštam i veće karakterne nedostatke. Izbjegavam ljude koji su neprestano neraspoloženi.

Story: Izjavili ste kako je bliskost iznimno zahtjevna stvar. Što podrazumijevate pod pojmom bliskosti?
Bliskost je nešto na čemu treba raditi; možeš se zaljubiti na prvi pogled, ali biti blizak nekomu znači ulo­žiti vremena i truda.

Story: Koja su najveća zadovoljstva u životu?
Pivo, žene, klinci, prijatelji, lijepo vrijeme, toplo more, niske kamate...

Story: Što je najzahtjevnije u muško-ženskim odnosima?
Što bi svaki muškarac ženi želio biti prvi, a svaka bi žena muškarcu željela biti zadnja.

Story: Po čemu ste pravi muškarac?
Svake dvije godine pratim nogometna europ­ska i svjetska prvenstva.

Story: U pjesmi 'Sreća' ismijavate konzumerizam. Što je sreća za Milu Kekina?
Sniženje na odjelu s glazbenom opremom.

Izvor: story.hr